U tišini i tuzi obitelj, prijatelji i kolege ispratili su Zlatka Crnkovića zvanog Crni sa zagrebačkog Krematorija. Doajen domaćeg glumišta baršunasta glasa i savršene dikcije u studenome je primio nagradu za životno djelo.
Otišao je tiho, dva mjeseca nakon smrti supruge Lukrecije s čijim se gubitkom nije mirio i, kako je u dirljivome govoru rekao Dragan Despot, kao da je slutio da će otići kad su se nekoliko dana ranije posljednji put vidjeli.
O Crnome su govorili i Branka Cvitković, puna poštovanja prema dragome kolegi, potom profesor Enes Midžić uime ADU, gdje je Crnković proveo desetljeća učeći mlade studente glume govoru na sceni, te Goran Golovko iz splitske Umjetničke akademije. On se uime studenata oprostio od omiljenog im pedagoga koji im je ovoga tjedna trebao održati ispit.
Od Zlatka Crnkovića oprostila se i Ana Lederer, ravnateljica HNK, kuće u kojoj je proveo najveći dio karijere.
Tijekom života glumio je u više od 150 kazališnih predstava, od Krleže i Pirandella do Shakespearea i Marinkovića, čijeg je Don Fernanda igrao s posebnim užitkom. Okušao se i u televizijskim serijama te na filmu, a za ulogu u filmu “Tu” dobio je Zlatnu arenu.
Zlatko Crnković Crni bio je i jedan od najboljih interpretatora poezije.
Na posljednji ispraćaj prijatelja došli su i Petar Selem, Dinko Bogdanić, Nina Violić, Goran Navojec, Dejan Aćimović, Marko Torjanac, Mila Elegović, Marija Borić, Slobodan Praljak...
Ode nam veliki, dragi i poznati glas. A i stas. Zašto se te šupljine koje nastaju iza takvih ljudi u našim dušama tako teško i sporo opet pune ?!