U moderna, društvenim mrežama ispunjena vremena katkad je najljepše vratiti se u neki stari kroj poput traperica na trapez ili se pak zanjihati na staru melodiju koja u tijelu budi poseban osjećaj, a Dvigrad festival ponovno publici pruža upravo takvo glazbeno iskustvo. Ovdje, međutim, nije riječ o glazbi iz prošlog stoljeća, niti iz onog prethodnog, već o glazbi srednjeg vijeka, renesanse i baroka, koja će ove nedjelje zaživjeti u povijesnom prostoru Dvigrada nedaleko od mjesta Kanfanar u Istri.
Ovogodišnje, 23. izdanje festivala rane glazbe publici donosi presjek glazbene produkcije od 15. do 17. stoljeća, a do 4. listopada istarsku publiku očekuju četiri zanimljive glazbene izvedbe, najavljuje umjetnički ravnatelj Darko Solter.
– Festival rane glazbe 31. kolovoza otvorit će njemački ansambl Feuervogel, koji će publici predstaviti program posvećen glazbi elizabetanske Engleske, interpretirajući intrige na okružju engleskog dvora s kraja 16. stoljeća. Slijedi koncert švicarskog ansambla Profeti della Quinta, koji će se održati 13. rujna u bazilici svetog Martina u Svetom Lovreču, a ovaj će ansambl izvesti program posvećen duhovnoj glazbi zagonetnog skladatelja čije ime ne znamo u cijelosti. Naime, na svom rukopisu autor se potpisao kao Carlo G. te se vjeruje kako je djelovao u Bologni početkom 17. stoljeća. Program se nastavlja 20. rujna, kada će u crkvi svetog Franje u Puli nastupiti nizozemski ansambl Cappella Pratenzis, a svečana završnica održat će se 4. listopada u crkvi svete Eufemije u Rovinju, gdje će nastupiti hrvatski ansambl Responsorium – otkriva nam Darko Solter.
Posljednji koncert zamišljen je kao osvrt na venecijanske svečanosti proslave pobjede u bitki kod Lepanta, a zanimljivo je kako je glazbu koju će izvesti ansambl skladao rođeni Rovinjac Francesco Uspera, koji je početkom 17. stoljeća ostvario uspješnu skladateljsku karijeru u Veneciji. Također, u sklopu Dvigrad festivala publika će prvi put imati priliku čuti novoobnovljene barokne orgulje Antonija Barbinija koje se nalaze u crkvi svete Eufemije.
– Ove orgulje zapravo nisu funkcionalne od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, no tek su devedesetih dane prve inicijative za njihovu restauraciju. Rastavljeni dijelovi orgulja zatim su poslani u razne radionice pa u jednom trenutku nitko više nije znao hoće li se dijelovi ponovno uspjeti skupiti na jednome mjestu, međutim zahvaljujući naporima župnika Vilima Grpca, uspjelo se ući u trag dijelovima, pa je danas otprilike 70 posto foničkog materijala instrumenta izvornog podrijetla – govori nam Solter, no osim zanimljivih priča o instrumentima i kvalitetnih glazbenih izvedbi, naglašava kako je za uspješan festival ipak najvažnija publika.
– Smatram kako slušatelji koji dolaze na naše koncerte prije svega prepoznaju estetiku arhetipskog zvuka koji je lišen svih elektroničkih posredovanja kojima smo danas izloženi na društvenim mrežama, a glazba je vjerojatno najviše od svih umjetnosti bliska kozmičkoj harmoniji. Određen broj obožavatelja već godinama dolazi na festival i vjerno nas prati, a poslije koncerata organiziramo i druženja s glazbenicima kako bi posjetitelji dobili odgovore na pitanja koja ih zanimaju, čime se vrlo uspješno razbijaju stroge barijere između izvođača i publike, a to je ono čemu težimo. Naposljetku, publika čini festival, festival je posvećen publici i tu je radi publike – zaključuje Darko Solter.