Radi za HTV. Snima putopisni serijal. Od početka ovoga mjeseca obišao je već Mađarsku, Slovačku, Češku i Poljsku, a ovoga tjedna zaustavio se i u Litvi, Letoniji i Estoniji, dok ga idućih dana očekuje prolazak kroz Finsku, Švedsku, Norvešku te Dansku. Da, riječ je o Miliću, ali ne Goranu Miliću, već o njegovu 11-godišnjem sinu Marku koji je nedavno krenuo s ocem na put. Dok je Goranov zadatak serijal "Idemo na sjever", koji se počeo emitirati ovoga tjedna, Markova zadaća je 10-djelna serija za djecu čije se prikazivanje planira za jesen. Svatko od njih ima čak i svoga snimatelja.
Naprosto, tata razgovara s odraslima, priča o politici, ekonomiji, povijesti i svim onim ozbiljnijim temama, a sin sa svojim vršnjacima raspravlja o učenju, igri, sportu... Ako znamo da Goranu brzinski prolazak kroz mnoge zemlje nije nikakav problem, pa ni onaj jezični, ista je stvar i s Markom. Upravo je završio peti razred zagrebačke osnovne škole "Petar Zrinski" i to s prosjekom ocjena 5,0. Već godinama uči engleski, njemački i francuski jezik, iako priznaje da se engleskim ipak najbolje služi.
- No djeca s kojom sam dosad razgovarao za ovaj serijal i nisu baš sva dobro govorila engleski pa sam se morao snalaziti. Uostalom, ja ne želim biti previše ozbiljan, pa svoje vršnjake propitkujem o tome kakve su im škole, što uče, kako se igraju, bave li se kakvim sportovima... Na taj način uspoređujem nas i njih i tako donosim zaključke o sličnostima i razlikama. Naravno, pojavljujem se i pred kamerom. Stah od toga nemam. Možda je malo treme bilo na početku, dok smo snimali prve kadrove u Mađarskoj, ali sad sam se i toga riješio - kazao nam je u telefonskom razgovoru Marku za kojeg bi, prema načinu kako govori, pomislili da je znatno stariji.
A da mu rečeno uspoređivanje nije ni najmanji problem, dokazao nam je odmah napravivši kratki presjek stanovnika i glavnih gradova četiriju zemalja kroz koje je prošao do prošlog vikenda. A dojmovi su mu ovakvi: - Mađari su simpatični s tim svojim čudnim jezikom, Slovaci i Poljaci su jako ljubazni, dok su Česi bahati i drski. Ipak, od svih viđenih gradova Prag mi je najljepši. Uz svoj prvi televizijski posao Marko će s ovoga putovanja pamtiti svoje vršnjake iz Bratislave, Filipa i Andreu, s kojima je izmijenio e-mailove, a djed dvojice mađarskih dječaka, Arona i Davida, pozvao ga je da ih svakako posjeti, svrati li opet u Budimpeštu. - Znate - otkrivao nam je dalje Marko - u Slovačkoj škola u kojoj sam bio ima kinodvoranu, a u Bratislavi svaki učenik ima svoje računalo i vlastitu e-mail adresu. Eto, u tome su razvijeniji od nas.
Tatu, kaže, rijetko kad pita za savjet, iako voli gledati kako on radi. - Tata govori ozbiljnije, a ja bih sve htio kazati kroz šalu. I naravno, ne otkrivam mu baš sve što napravim. Evo, u Bratislavi sam upoznao dvije djevojke iz Iraka pa sam snimatelju Ivi Kuzmaniću rekao da tati ne kaže za njih kako bi one ostale samo moja priča - povjerio nam se Marko, kojem se novinarski posao jako sviđa pa, barem zasad, ne bi imao ništa protiv da se njime bavi i kad odraste. Štoviše, Marko precizira da bi vrlo rado bio - sportski komentator. A to što sad radi, prije odlaska na ovo putovanje, otkrio je samo nekolicini najboljih prijatelja iz razreda. Od profesora za to nitko ne zna, tako da će ovaj tekst i njegov jesenski premijerni nastup na televiziji mnogima od njih biti veliko iznenađenje.
Tata Goran: Marku previše ne sugeriram
- Kako je Marko već i prije putovao sa mnom, ovaj sam put rekao: "Ajmo ga napraviti korisnim. Ne boji se ljudi pa bi mogao snimiti dječiji serijal temeljen na usporedbi odgoja, obrazovanja i znanja u zemljama kroz koje prolazimo." Ravnateljici Mariji Nemčić taj se prijedlog učinio zanimljivim, i tako je Marko angažiran. U želji da to ne bude nešto jako ozbiljno Marko će, vidim to sad, ovaj svoj rad pretvoriti u svojevrstan dječiji putopis. Ja mu previše ne sugeriram. Pomognem mu samo tako što sastavim neka pitanja kojima se mogu testirati znanje i vrijednosni sudovi, a onda te testove rješavaju i Marko i njegovi vršnjaci koje snima - kazao je Goran Milić. Kao i svaki otac i on je ovih nekoliko kratkih rečenica o svome sinu rekao s puno nježnosti i ponosa.
Snimatelj Ivo: Volio bih da je razigraniji
- Marko je jako bistro dijete. Možda je malo preozbiljan za svoje godine, što je vjerojatno posljedica utjecaja roditelja novinara. On ozbiljno promišlja, zaključuje i govori pa bih volio da je ipak malo razigraniji. Očekivao sam da će više pažnje poklanjati onim dječijim stvarima, a Marko često ode u, primjerice, religijsku tematiku. Očito ga to već sad jako zanima - rekao je redatelj i snimatelj Ivo Kuzmanić.
Otvori KEKS Pay
