Tom Hanks, Steven Spielberg, Alfonso Cuaron, Meryl Streep, Kate Winslet, Kevin Spacey, Dustin Hoffman, Sally Field, Matthew McConaughey, Anna Paquin, Jeremy Irons, Kathy Bates, Melissa Leo, Al Pacino, Martin Scorsese... Prije nego što pomislite da smo stranice odlučili, slično telefonskom imeniku, napuniti imenima oskarovaca, osim zlatnog kipića ovim je slavnim hollywoodskim imenima zajedničko i to što ih je u zadnjem desetljeću privukao rad na televiziji.
Do tog je trenutka gaža na televiziji manje-više smatrana zanatom: tamo su se glumi, pisanju, režiji učili i na njoj vještinu usavršavali bezbrojni koji su mali ekran smatrali tek privremenom postajom prema kinodvoranama. To je teško postići jer televizijski je posao žrvanj čija prosječna sezona od 20 do 24 epizode “pojede” između 6 i 10 mjeseci godišnje pa ostaje jako malo vremena za audicije, a kamoli još i za višemjesečno snimanje filma.
Govorimo, naravno, o američkom sustavu, u Britaniji stvari funkcioniraju drukčije. Na britanskoj televiziji sezona često ne znači više od tri epizode, a većina tamošnjih glumaca ne pravi razliku između posla na TV-u, filmu ili kazalištu pa tako Helen Mirren kombinira “Kraljicu” s “Osumnjičenima”, Martin Freeman i Benedict Cumberbatch “Sherlocka” s “Hobbitom” i “Zvjezdanim stazama”, a Ian McKellen i Derek Jacobi, dvije ikone glumačke umjetnosti, glume gay par u humorističnoj seriji “Vicious”. U Americi se pak za Georgea Clooneya smatralo da je uspio kad je iz “opskurnosti” televizije, ma kako “Hitna služba” tad bila popularna, prešao na film i tamo se i zadržao.
Međutim, svi koji žele sudjelovati u nečem svježem i novom, što će im omogućiti da pokažu svoj talent i potvrde ili steknu ugled, shvaćaju da se struja okrenula. Najviše to, dakako, svi imamo zahvaliti HBO-u. “Ovo nije televizija, ovo je HBO” možda je krilatica, ali je i potpuna istina. S četiri singl Njujorčanke iz “Seksa i grada” prvi smo put otvoreno progovorili o svemu što ima veze sa seksom, zatvorska drama “Oz” nije prezala ni od čega da gledateljima oslika klaustrofobični svijet iza rešetaka, “Obitelj Soprano” od mafijaša je napravila ljudska bića, ma kakve im mane bile. Tu su i beskompromisni vestern “Deadwood”, humorna drama “Dva metra pod zemljom” koja se vrtjela oko “pomaknute” pogrebničke obitelji te “Žica”, priča o svijetu politike, kriminala i društvenog raslojavanja u Baltimoreu i po mnogima najbolja serija svih vremena. Sve su one promijenile percepciju televizije kao medija. K tome su, osim “Seksa i grada” koji se temelji na knjizi, sve ostalo originalne i posve originalno provedene ideje.
>>HBO potvrdio petu i šestu sezone 'Igre prijestolja'
Nakon što je HBO krajem 1990-ih pa do sredine prošlog desetljeća izbacio sve gore spomenute serije, surađivao s Tomom Hanksom i Stevenom Spielbergom na spektaklima, dokumentarnom “Od Zemlje do Mjeseca” i ratnom “Združena braća”, te u sjajnu mini-seriju o epidemiji AIDS-a sredinom 1980-ih “Anđeli u Americi” dovabio Ala Pacina i Meryl Streep, i druge su američke tzv. “premium” i “basic” kabelske mreže počele ulagati više u kvalitetne produkcije, pa time i vlastiti ugled i u konačnici profit. Showtime je zaigrao najprije na kartu šoka s gay-serijama “Queer As Folk” i “Ženske priče”, iako se ne može reći da su se serije temeljile samo na skandaloznosti, da bi poslije na ekrane doveo povijesne epove “Tudore” i “Obitelj Borgia”, dok se ne treba truditi posebno naglašavati kvalitetu “Tarina svijeta”, u kojem Toni Collette glumi shizofrenu obiteljsku ženu s nekoliko ličnosti, “Trave”, crne komedije o kućanici koja iz nužde počne dilati marihuanu, ili “Dextera”, serijskog ubojice s vlastitim izopačenim smislom za pravdu. AMC, koji spada u dostupnije kabelske pakete, zadnjih nam je godina pružio neke od neponovljivih televizijskih užitaka uz dva remek-djela, “Momke s Madisona”, genijalnu rekonstrukciju svijeta marketinških agencija 1960-ih, i “Na putu prema dolje”, briljantan prikaz potonuća u svijet droge profesora kemije koji umire od raka i budućnost obitelji pokuša osigurati proizvodnjom “meta”. Njihovi su i odlični “Živi mrtvaci”, drama o nastojanju skupine očajnika da prežive zombijevsku apokalipsu. No, koncept u kojem je priča važnija od ugađanja i podilaženja publici, čak i po cijenu da se izazove privremeni revolt i bijes publike smaknućem nekog od glavnih likova, nije više rezerviran za “premium” proizvode poput “Carstva poroka” ili “Igre prijestolja”. Američka nacionalna mreža CBS nedavno je izazvala težak šok obožavateljima serije “Dobra žena”, drame o odvjetnici koja si nanovo gradi život kad se otkrije da ju je suprug političar varao. Ne znamo kad će te epizode biti dostupne nama pa vam ne želimo pokvariti gledanje otkrivanjem detalja, ali obećavamo da u tom zaokretu nema ničeg rutinskog.
Nije stoga ni čudno što se sve više velikih hollywoodskih igrača okreće malom ekranu. Gwyneth Paltrow već je nekoliko puta gostovala u slatkom i šašavom glazbenom tinejdžerskom hitu “Glee”, Matthew McConaughey nije mogao povući bolji potez od sudjelovanja u HBO-ovoj krimi-drami “Pravi detektiv”, u kojoj je glumio policajca uništenog krivnjom zbog smrti svog djeteta i opterećenog lovom na serijskog ubojicu: je li to bio strateški potez ili mu je “tako grah pao”, nije ni bitno, ali serija koja je pomela publiku i kritiku emitirala se točno u vrijeme njegove ovogodišnje oskarovske kampanje pa mnogi smatraju da je zapravo najprestižniji zlatni kipić dobio za TV ulogu, a ne za nastup u “Dobrim dilerima iz Dallasa”. John Ridley, koji je osvojio Oscara za scenarij “12 godina ropstva”, kao prvu gažu nakon trijumfa prihvatio je poziv da piše novu seriju “American Crime”, dramu o rasnom sukobu obojenom suđenjem za umorstvo u kojoj će glumiti Felicity Huffman i Timothy Hutton. Desetak dana nakon što je Alfonso Cuaron “pobrao” Oscar za režiju “Gravitacije”, na američkoj je televiziji počela njegova serija “Believe”, priča o djevojčici s posebnim moćima koju moraju čuvati od zlikovaca.
Jednu od najnestrpljivije iščekivanih serija ove godine, Showtimeov horor “Penny Dreadful” smješten u viktorijanski London i napučen likovima poput Frankensteina ili Doriana Graya, priprema Sam Mendes. Steven Soderbergh prije nekoliko je godina najavio da se povlači u mirovinu. Propustio je reći da se to odnosi na film: za Cinemax radi na seriji “The Knick”, u kojoj će Clive Owen glumiti dr. Johna W. Thackeryja, liječnika u newyorškoj bolnici na početku 20. stoljeća.
Ne “razbacuju” se televizije samo uglednim imenima, i novac koji se ulaže u produkciju sve je respektabilniji. Jedna sezona “Igre prijestolja”, u kojoj se u fantastičnom svijetu Westerosu svi mali i veliki igrači natječu za tron od mačeva, stoji 60 milijuna dolara. To je šest milijuna po epizodi, uloženih u desetke glumaca i stotine statista, lokacije u Dubrovniku, na Islandu, u Irskoj... kostime, mačeve, konje... Za “Carstvo poroka”, priču o vremenu prohibicije u Atlantic Cityju, samo za prvu epizodu Martin Scorsese utrošio je 18 milijuna dolara. Najviše je otišlo na izgradnju cijelog novog doka u luci pa se taj trošak više nije ponovio, ali ipak... Spielbergova “Združena braća” stajala su ukupno, 10 epizoda, 125 milijuna dolara 2001. što se čini sitnišem u odnosu na njegovu također 10-epizodnu seriju “Pacifik”, na koju je, navodno, otišlo 170 milijuna dolara. No, obje su ratne epopeje snimane daleko od studija i uz mnogo masovnih scena i eksplozija. Spielberg je isto tako za prvu epizodu “Terra Nove”, brzo ugašene serije o putovanju u doba dinosaura, potrošio 20 milijuna dolara. U usporedbi s onim što se često ulaže u film, ove su brojke skoro smiješne, s tim da film traje dva sata i nema jamstva da će se i najveći budžet vratiti. Jako se rijetko događa neki “Titanic”, koji može zaraditi više od dvije milijarde dolara, puno je veća vjerojatnost da će film jedva vratiti uloženo. Sve nas dovodi pred zanimljivu dvojbu: veseliti se novom serijalu filmova o Indiani Jonesu, “50 nijansi sive”, filmskoj obradi grozne knjiške serije ili četvrtoj sezoni “Igre prijestolja” koja je počela u ponedjeljak, te početku kraja “Momaka s Madisona”, koji će se, usput rečeno, moći naći na internetu od sredine travnja. Da, teška dvojba...
Nema razloga da članak završite dvojbom. U godini dana se naleti na 6-7 dobrih filmova, a odlične serije se mogu gledati cijele godine. Naravno, jedno i drugo podrazumijeva da se ne ograničite samo na američku produkciju