Nacija će se suočiti s najgorom financijskom krizom u svojoj povijesti
ako ne počne rješavati problem rastućih troškova socijalnih programa za
sve stariju populaciju, upozorava guverner središnje banke.
Gospodarstvo bi se moglo suočiti s ozbiljnim slabljenjem ako se Vlada i
građani ne prihvate teških odluka. Mirovinske i zdravstvene beneficije
u nadolazećim će godinama biti golem pritisak za državni proračun i
rast nacionalne zaduženosti.
Tako otprilike glasi agencijska vijest. Dobro, pa što onda, kažete, ima
li nešto novo? Zanimljivost je u tome što ime tog guvernera nije
Rohatinski, već Bernanke, i nije riječ o našem HNB-u, već o američkom
FED-u! Predsjednik Američke središnje banke pred kongresnim odborom
naveo je prognoze da će američki savezni dug, do 2030. prijeći
100-posto BDP-a te nastaviti eksponencijalno rasti. Ako ih vlada ne
uspije ukrotiti, troškovi socijale i zdravstva do tada će dosegnuti 15
posto BDP-a. Na koncu, upozorava Bernanke, ta ekspanzija potpalit će
fiskalnu krizu, koja bi se mogla riješiti jedino vrlo oštrim rezanjem
potrošnje ili povećanjem poreza ili i jedno i drugo.
Dogodine, najstariji iz generacije poslijeratnih baby boomera (njih
70-80 milijuna) odlaze u mirovinu. Bernanke ne može mirno spavati kad
zna da gospodarstvo za to jednostavno nije spremno. Nažalost, kaže, sve
veći fiskalni problemi ne mogu se riješiti samo gospodarskim rastom.
Naravno, to bi značilo i rast plaća i poreznih prihoda, no isto tako
povećane socijalne beneficije, uvezane s plaćama.
Bernankeov nastup izazvao je loše raspoloženje na Wall Streetu te pad
europskih i američkih burzovnih indeksa (iako trenutačni pokazatelji
uopće ne stoje loše). Za sada je to samo psihološki efekt. No, američki
je deficit stvarni problem, slažu se redom analitičari neki čak
predviđaju da će već u sljedećih 2-3 mjeseca globalno tržište doživjeti
korekciju (čitaj: pad) i do 20 posto, a okidač će doći iz SAD-a.
Pravo vrijeme za akciju bilo je još prije desetak godina, već smo
duboko zašli u proces demografskih promjena, ono što sad doživljavamo
vjerojatno je zatišje pred buru, kaže Bernanke (koji vjerojatno ipak
cilja na nešto dalju budućnost). Što se dulje bude čekalo, to će
drakonskije biti kasnije prilagodbe. Pitanje je, doduše, koliko se može
očekivati od vlade predsjednika Busha. Projekcije Bijele kuće za
proračunski deficit 2007. penju se na 340 milijardi dolara, a
najavljuju plan za njegovo uravnoteženje do 2012., kad Busha ondje više
neće biti. Tipično.
No, lako nama za Ameriku, pitanje je u što se uzdaju hrvatski
vlastodršci? Osim da će se problemom pozabaviti netko drugi? I u
Hrvatskoj se mora dovršiti reforma socijale i zdravstva (neki bi
rekli treba konačno početi!), no velik podvig bit će kako pritom
ne uništiti jednu od rijetkih pozitivnih civilizacijskih stečevina iz
doba socijalizma. Pitanje je postoji li igdje na svijetu država s ovako
nepovoljnom demografskom strukturom.
Hrvatska je mala, ali i takva prevelika i preskupa za ovolik broj radno
sposobnog stanovništva, ionako pripada među desetak najrjeđe naseljenih
država u Europi. Proizvodimo i izvozimo otprilike koliko i upola manja
Slovenija, ali sa sličnim brojem zaposlenih. One koji će održavati
sustav kad mi više ne budemo radno sposobni, moramo rađati ili uvoziti.
U svakom slučaju, mora nas biti više nego što nas ima danas. Nema to
nikakve veze s nacionalnom veličinom samo s održavanjem države
kao zajedničkog poduzeća.
Početkom 2007. kreću nove populacijske mjere i nova izvozna ofenziva.
No, vremena za jednokratne predizborne projekte više nema. Nova
natalitetna politika ne smije biti samo još jedan način da se povećaju
socijalni izdaci. A upravo predstavljena Izvozna ofenziva jednostavno
se mora pokazati kao ozbiljna vizija koju će nastaviti i sljedeća
vlada, koja god ona bila. U suprotnom, crno nam se piše.
ISPOD CRTE
Otvori KEKS Pay
