Iako u popriličnom zaostatku za svojim su-članicama EU na području sofisticiranih oblika financiranja projekata s elementom javno-privatnog partnerstva i projektnih financiranja uopće, ipak se Republika Hrvatska, htjela to ili ne, susreće s novim oblicima i sredstvima osiguranja financiranja koje nam donose inozemni investitori i njihovi financijeri.
U projektima javno-privatnog partnerstva i u projektnim financiranjima često, zbog prirode stvari, nisu moguća uobičajena sredstva osiguranja (hipoteka, bankovna ili korporativna garancija). Jedino osiguranje za banku koja financira takav projekt, kao i sam izvor otplate financiranja, vrlo često je sam projekt. A projekt čini skup raznih ugovornih odnosa u koje stupa korisnik kredita s raznim učesnicima u projektu (davatelj koncesije, građevinsko društvo zaduženo za izgradnju projekta, osiguravatelj projekta, operater projekta, krajnji kupac proizvoda projekta, i dr.).
Kako je banci važno da se takav projekt realizira, jednako joj je važno da su svi ugovorni odnosi koje čine projekt za banku ne samo prihvatljivi, nego da banka ima i mogućnost izravne kontrole nad njima, te pravo utjecaja na njihovo ispunjenje.
Jedan od takvih sredstava osiguranja financiranja su izravni ugovori (Eng. Direct Agreements) koje banke zaključuju s učesnicima u projektu.
Za potrebe ovog članka uzmimo za primjer izravni ugovor s davateljem koncesije.
Imajući u vidu da je ugovor o koncesiji, temeljem kojeg se razvija projekt, od najveće važnosti za realizaciju projekta, izravni ugovor između davatelja koncesije, korisnika koncesije i banke je za banku važno sredstvo osiguranja kredita.
Glavna svrha izravnog ugovora je omogućiti banci da intervenira u slučaju da su u odnosima između davatelja koncesije i koncesionara nastupile takve okolnosti koje negativno utječu na realizaciju projekta, te mogu dovesti i do raskida ugovora o koncesiji, odnosno otkazivanja koncesije od strane davatelja. To bi ozbiljno ugrozilo šanse za povrat financiranja.
Sukladno odredbama izravnoga ugovora davatelju koncesije ne bi bilo dozvoljeno jednostranom odlukom raskinuti ugovor ili otkazati koncesiju bez da prethodno o svojoj odluci obavijesti banku, navodeći razloge za raskid ugovora i dajući banci određeni vremenski period (60-90 dana) u kojem bi banka pokušala predložiti rješenje problema (u tome smislu govori i Članak 47(3) Zakona o koncesijama (NN 143/12)).
U tome će periodu banka moći razmotriti koje su mjere potrebne radi realizacije koncesije, te, ako bude potrebno, i predložiti davatelju koncesije prihvatljivu zamjenu za koncesionara, bilo privremeno bilo do kraja koncesijskog perioda. Temeljem izravnog ugovora davatelj koncesije bi se obvezao u tom slučaju poduzeti što je potrebno radi uvođenja novog koncesionara u koncesiju kao bi se projekt u cijelosti realizirao. (Takvu mogućnost predviđa i članak 41(4) rečenoga Zakona o koncesijama.)
Izravnim će ugovorom biti utvrđeno da ni davatelj koncesije niti koncesionar ne mogu prenijeti svoja prava ili obveze iz ugovora o koncesiji na treću osobu, niti mijenjati ugovorne odredbe o koncesiji ili projektu bez prethodne suglasnosti banke. Takve su odredbe neophodne kako bi se izbjeglo jednostrano prekoračenje dogovorenog iznosa financiranja projekta.
Izravni ugovor je također od koristi i za davatelja koncesije budući se njime otvara mogućnost da banka "spasi" projekt i time otkloni razloge otkazivanja koncesije I raskida ugovora o koncesiji.
Načelna mogućnost izravnog dijaloga između davatelja koncesije I banke koncesionara je predviđena Zakonom o koncesiji, samo što je Zakon prepustio ugovornim stranama da reguliraju detaljne pojedinosti toga dijaloga. Izravnim ugovorima se postiže ta svrha.
Slične se odredbe nalaze i u izravnim ugovorima između banke, nositelja projekta i ostalih učesnika temeljem raznih drugih ugovora u projektu (ugovor o građenju, ugovori o osiguranju projekta, ugovor o održavanju i upravljanju projektom, ugovor o otkupu finalnog proizvoda projekta, ugovor o nabavci opreme za realizaciju projekta, i dr.).
Ukratko, izravni ugovori bi davali banci sljedeća prava:
-
Imenovanje novog investitora na mjesto postojećeg koji ne ispunjava svoje ugovorne obveze;
-
Raskid ugovora nije moguć bez prethodne obavijesti banci i davanja banci mogućnost da otkloni razlog za raskid ugovora,
-
Postupak trećih radi otvaranja stečaja nad korisnikom kredita nije dozvoljen bez prethodne konzultacije s bankom;
-
Naknade štete koje ugovorom pripadaju korisniku kredita isplatit će se banci;
-
Nije moguće zamijeniti izvođače radova na projektu bez prethodnog dogovora s bankom;
-
Sva jamstva i garancije temeljem ugovora s trećima su ustupljena banci i nikakva plaćanja po istima nisu moguća bez kontrole banke;
-
Izmjene ugovora između nositelja projekta i trećih nisu moguće bez suglasnosti banke;
-
U policama osiguranja će biti naveden osigurani interes banke;
-
Predstavnicima banke bit će dopušten pristup svim sastancima, projektu i dokumentaciji projekta kako bi banka imala potpuni uvid u razvoj projekta kojeg financira;
-
Projektna dokumentacija, koja je inače u posjedu izvođača radova, dostavit će se banci u slučaju da odluči intervenirati u projekt i zamijeniti postojećeg nositelja projekta novim investitorom radi realizacije projekta.
-
Ugovori s pod-izvođačima prenijet će se banci u slučaju da je izvođač u prekršaju istih.
