Da i dužnici s konvertiranim kreditima u CHF imaju pravo na obeštećenje ponovo je presudio Sud EU u španjolskom predmetu u kojem se čekalo na odgovor na pitanje ima li potrošač koji je konvertirao ugovornu odredbu pravo utvrđivati ništetnost te odredbe. Odgovor je: Ima, ako u trenutku konverzije nije znao da će ta ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom.
O presudi su izvijestili iz Udruge Franak u kojoj ističu da je upravo takav slučaj i s potrošačima u Hrvatskoj. U tim se okolnostima konverzija ne smatra preprekom za utvrđenje ništetnosti ugovora, odnosno ugovorne odredbe iz temeljnog ugovora koja je izmijenjena konverzijom. Upravo suprotno, može se utvrđivati i ništetnost same konverzije.
Na Sudu EU je i hrvatski predmet C-567/20 koji se odnosi upravo na pravo na obeštećenje po konvertiranom kreditu, a koji još nije riješen.
Potrošači nisu znali
Dugo smo očekivali presudu Suda EU po španjolskom predmetu C-268/19. Identično je to konverziji u slučaju franak u Hrvatskoj, gdje su potrošači konvertirali CHF u euro prije nego što je bila utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF. Dapače, zakon je donesen upravo 2015. nakon što je već i revizijski na Vrhovnom sudu utvrđeno kolektivno da valutna klauzula CHF nije ništetna. Tada nije bilo baš nikakvih naznaka da bi se sve to moglo kasnije promijeniti, da će Ustavni sud vratiti postupak na Vrhovni sud i da će se u potpunosti promijeniti prvobitna loša odluka visokih sudova – komentiraju u Udruzi Franak u kojoj očekuju da će Sud EU zadržati svoja dosadašnja stajališta i kod odlučivanja po hrvatskom predmetu C-567/20.
Na presudu se očitovala i Hrvatska udruga banaka koja pak smatra da odluka nije primjenjiva u hrvatskim sudskim postupcima. Poručuju da je uloga Suda Europske unije tumačiti pojedine odredbe europskog prava vezane uz konkretan slučaj u kojem je Sudu upućen zahtjev te dati mišljenje temeljem kojeg će nacionalni sud donijeti odluku u pojedinačnom postupku.
HUB: Hrvatska je jedinstvena u EU
- Slučaj franak je jedinstven u EU jer je u Hrvatskoj doneseno zakonsko rješenje sa retroaktivnim učinkom koje je jasno definiralo sve uvjete konverzije, način obeštećenja potrošača i uspostave istog položaja korisnika CHF kredita sa korisnicima kredita u euru, a povrh toga je bilo obvezno za banke i utemeljeno na načelu slobodnog i informiranog pristanka potrošača. Banke su u cijelosti postupile u skladu s navedenim zakonskim rješenjem i samostalno podnijele troškove konverzije u iznosu od 7,5 mlrd. kuna, što je također jedinstven slučaj u EU – ponovili su svoj stav u HUB-u te dodali da su za Hrvatsku relevantne odluke Suda EU u kojima je više puta potvrdio da se Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne primjenjuje na ugovorne odredbe koje su odraz prisilnih normi nacionalnog zakonodavstva te da predviđena sankcija iz Direktive 93/13 o pravima potrošača nije poništenje cijelog ugovora, već uspostava ravnoteže između ugovornih strana i održavanje ugovora na snazi.
>> Pogledajte i ovaj video: Sve je više lažnih proizvoda na tržištu, Hrvatska ipak bolja od prosjeka EU!
