Od svih dobrih vina koja se može probati po kontinentu i obali, otočka vina ipak imaju neki svoj draž. Recimo, hvarski plavci mali nešto su posebno, iako nemaju takav pedigre oni s Pelješca. Vina s Visa također se stidljivo promaljaju iza ozbiljne konkurencije s kopna a također signalizirajući kako imaju puno za ponuditi te ih se nipošto ne smije zaobilaziti. Jedna je ambiciozna vinarija s Visa ona gotovo filmskog imena, Vislander, vlasnika Marka Vojkovića koji je svoj kapital odlučio uložiti u postojbinu jer i njegova obitelj potječe s otoka gdje su zabilježeni prvi korijeni demokracije čak i u Sredozemlju. Ovaj puta predstavljen je portfelj ljetnih vina u restoranu Bon Apetit u Radničkoj koji je intrigantno mjesto za koje bi se moglo i češće čuti. Postoji ovdje i jedna razlika u odnosu na druge otoke i njihova vina.
Vis ima neke autohtone sorte koje se pronalaze gotovo jedino tamo, kao što su kuč i vugava. Upravo od njih napravljen je pjenušac Komiška Bonda. Klasičnom metodom napravljeni pjenušac tri je godine ležao na kvascima gdje je kombiniranje dvije sorte dalo interesantnu kombinaciju svježine te tijela i karaktera u dobroj strukturi. Zatim je tu bio još jedan pjenušac, Viška Bonda također napravljena klasičnom metodom, a gdje je umjesto vugave s kučem korišten plavac mali. Tomo Jakopović, iskusni vinski znalac koji je vodio prezentaciju, rekao je kako mu se čini kako je prije riječ o gastronomskim pjenušcima nego o aperitivima gdje po definiciju pjenušci spadaju. Kako smo i sami veći ljubitelji mirnih vina, Bugava Klasik i Bugava Premier jako su nas zanimali. Monosortna vina autohtone viške sorte s vinograda na Dračevom polju razlikovala su se u tome što je Premier ono što drugdje zovu selekcijom, dakle napravljena je od odabranog grožđa vugave. I to se vidi.
Dok je Bugava Klasik svježa, aromatična, harmonizirana, Bugava Premier slojevitije je vino, šireg aromatskog profila, s više slasti, ono što bi se reklo, to je terroirsko vino. Oko rosea bilo je dosta prijepora u raspravi. Pa da su to ljetna vina koja treba piti isključivo svježa, pa da ih vinari zapravo ne vole praviti i slično. Mi smo se, ipak, uvjerili kako je rose punopravni član vinske palete a može biti zaista interesantan. Govorilo se na prezentaciji kako ovakva vina nisu zaštitni znak Dalmacije, ali da je kod Vislanderovih promijenjen pristup proizvodnji pa se dobio razlog za promijeniti takvo mišljenje. Tržište tek treba upoznati berbu 2024. koja je napravljena od plavca malog.
Ova promjena u razmišljanju o roseu zapravo je ostavljanje vina da dozrije, a ne, kako postoje gotovo uobičajeno, da se na tržište plasira vrlo mlado. Tako ovaj rose ima bujniju aromatiku nego bismo očekivali, s notama jagode i maline, vino je i punije ali i dalje svježe. Ukusno je i doista reprezentativan za svoju vrstu. Uspoređen je s berbom 2020. koja se mogla nositi čak i svježinom ali i kao dokaz da rose može odležavati. I onda su na red došli sami plavci. Otočki plavci bitno se razlikuju od onih kopnenih, pa je tako i ovdje. Vislander u portfelju ima četiri plavca a na prezentaciju su ponuđena dva, Plavac Voščice i Plavac Ljubišće, imena su dobili po položajima vinograda s kojih dolazi njihovo grožđe te se radi o single vineyard vinima.
I sad, ako ste mislili da je plavac mali rezerviran za obilna mesna jela, u hladovini, dalje od ljetne žege, onda trebate probati Vislanderove plavce. Sortnost je odlika Vošćica, kroz lijepe okuse i svježinu, pitkost jer se ne radi o teškom vinu kakvo često dobijemo od obalnih plavaca. U hrastu odležavani Ljubišće je ozbiljnije vino, koncentriranije, smjernije, a onda i za takvu publiku. Na kraju je poslužen Limoncello Spritz Vislander na bazi Komiške Bonde čime se pokazalo da se s vinima slobodno može dati mašti malo i na volju.
Otvori KEKS Pay
