Nekoliko sati ranije prodavali su se za vrtoglavih osam eura, a potom ih je hrpa, iako još jestiva i neisteklog roka trajanja, ostala razbacana po Hipodromu na zgražanje radnika Čistoće koji su se tog jutra primili posla. Umjesto u pučkim kuhinjama i drugim ustanovama koje bi i te kako bile zahvalne na donaciji, tek dio preskupih sendviča sa šunkom i sirom, "delikatese" s Thompsonova zagrebačkog koncerta, završio je, naime, u outletu hrane – Žapcu – za simboličnih 29 centi po komadu, što možda i najbolje dočarava hrvatski odnos prema hrani. Skupa nam je, a neracionalno na nju gledamo, previše opušteno i komforno. S druge strane, gotovo nijednog poljoprivrednog proizvoda ne proizvedemo dovoljno, a iako sve to debelo kompenziramo i uvozom – za čak 6,3 milijarde eura u lanjskoj godini ili četiri milijuna tona raznoraznog mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda, kruha i peciva, voća, povrća... – i nismo ni najmanje "gladni" – gomilamo ih u hladnjacima i špajzama kao hrčci, razvijajući ovisnost i o impulzivnoj kupnji, a na kraju i o bacanju.
Otvori KEKS Pay
Bilo bi i vise da nam predsjednik ne ide na klopu sa svojim pajdasima iz Banjaluke.