Temperature zraka svakoga su dana sličnije onima koje se od ranog ljeta i očekuju. Pravo ljeto još nije nastupilo, no i sadašnje temperature zaslužuju poziv na oprez. Naime, u automobilima je situacija ljeti posebno kritična jer se pri visokim vanjskim temperaturama zraka u autu događa efekt staklenika. Unutrašnjost vozila izloženog Sunčevim zrakama brže se zagrijava, u kabini automobila u kojem ne radi klima-uređaj pri ljetnim će temperaturama već u roku od desetak minuta biti opasno za život. Čak i kad je vani ugodnih 25 stupnjeva, u kabini zatvorenog automobila ostavljenog na suncu temperatura za deset minuta može narasti do 38 stupnjeva, a nakon 30 minuta na suncu možete računati da će temperatura u vozilu biti 50 Celzijevih stupnjeva. Ako je vani malo toplije, a auto je parkiran direktno na suncu, za spomenutih desetak munuta u njemu već može biti gotovo 80 stupnjeva, po Kids and Car Safety organizaciji. To, naravno, nisu uvjeti u kojima biste bilo koga ostavili, a pogotovo ne dijete – djeca se vrućinama prilagođavaju lošije od odraslih jer apsorbiraju veću količinu topline, ne znoje se jednako kao odrasli. Tijekom ljetnih vrućina u automobilima ih se ne smije ostaviti ni na kratko, čak ni s otvorenim prozorima, čak ni u hladu. Djeca će toplinski udar doživjeti brže nego odrasli, što znači da će im pri visokim temperaturama vrlo brzo otkazati svi vitalni organi. Tijelo djeteta zagrijava se tri do pet puta brže od tijela odrasle osobe. Samo 15 minuta boravka u pregrijanom autu može dovesti do oštećenja mozga i bubrega.
Zašto svakoga ljeta čitamo o djeci koja su preminula ili su tek pukim slučajem spašena nakon što su ih roditelji ostavili u autu, u kojem je potom zakuhalo? Priče se poklapaju u velikoj većini slučajeva – roditelji su djecu nekamo vozili, najčešće u vrtić, djeca bi zaspala pa bi roditelji, preopterećeni obvezama, u toj tišini smetnuli s uma da su mališani s njima u vozilu te bi samo izašli iz auta i ostavili ga parkiranoga na nekoliko sati. Nakon godina istraživanja procjene različitih tehnologija i testiranja u realnim uvjetima, radar se pokazao kao najpouzdanija, najučinkovitija i najisplativija opcija za otkrivanje prisutnosti djeteta. Dovoljno je osjetljiv da otkrije disanje dojenčadi – najranjivije i najizloženije u slučaju ostavljanja u vozilu bez nadzora. Moguće je i slanje upozorenja na pametni telefon – bilo vozaču, bilo nekoj drugoj osobi. Postoji, međutim, i puno jednostavniji i svima dostupan podsjetnik da se okrenu i pogledaju na stražnje sjedalo, u dječju sjedalicu. Jednostavno u dječju sjedalicu smjestite jednog plišanog medvjedića. Neka se medo vozi u sjedalici kad u njoj nije dijete. Kad je dijete u sjedalici, dakle u autu, medvjedića premjestite na suvozačevo sjedalo, pored svoje torbe. To će vam i u danima kad ste najrastreseniji biti upečatljiv znak da je u dječjoj sjedalici iza vas netko tko je jako bitan i koga nikako ne smijete zaboraviti u autu. Vozačima koji dijete namjerno ostave u autu jer je 'upravo zaspalo' ili 'odlaze samo nakratko nešto kupiti' medvjedić na suvozačevu sjedalu neće pomoći.
