Baka Kata je bila pomalo drukčija, ali ipak se ne može reći da je imala bolji društveni položaj ili da je bila drukčije obučena od ostalih žena njezinih godina. Imala je završenu osnovnu školu, a to je značilo završena četiri razreda i to da je ipak bila malo obrazovanija od svojih vršnjakinja. Vodila je obimnu prepisku s rodbinom i prijateljima iako njezino poznavanje gramatike i pravopisa nije bilo besprijekorno.

Ona je to znala, ali ipak je rado pisala pisma i to joj nije padalo teško. Dobro je i ovako kako pišem, i uvijek je ispričala priču kako je u doba njezina djetinjstva teško bilo uvjeriti roditelje da puste u školu žensko dijete. Sva pisma pisala je, kako je govorila, “tintiblaj“ olovkom, a u to vrijeme i javni spisi mogli su se voditi samo tintom i tintiblaj olovkom. Vođenje spisa ovakvom vrstom olovke imalo je i tu prednost da se mogao lako ustanoviti gastronomski ukus pisca. Vidjele su se veće i manje mrlje od slanine, češnjaka, kukuruze, kobasica, luka, krvavice, šunke, crne kave, čaja i slično, zavisno od ukusa pisca. Mogli su se čak vidjeti i otisci prstiju pisca tako da se onda moglo lako dokazati autorstvo a teško negirati. Mogli su se vidjeti i ostaci suza i drugih duševnih stanja iako možda mislite, dragi čitaoci, da pretjerujem. Pisanje običnom grafitnom olovkom smatralo se vražjom novotarijom kojom se služe neki umjetnici koji su malo udareni mokrom čarapom.

Jozo je volio svoju baku Katu, a ona je to zasluživala. Bila je to jednostavna žena, ali osjećajna i požrtvovana za svoje. Prema drugim ljudima bila je ljubazna ali malo rezervirana, s namjerom da ostvari neku korist a da ne bude prevarena. Neki dinar je Kati uvijek bio dobrodošao jer je dido sam radio a imali su troje djece. Dinara nije bilo baš puno jer je dido volio popiti, a ostatak njegove plaće Kata je sakrivala i to najčešće među rubljem u ormaru.

Da bi sastavila kraj s krajem, Kata je morala nešto i sama zaraditi. Koji je dobar način za dopunsku zaradu za domaćicu koja doduše ima nešto malo više vremena, ali ne previše? Neke žene su i šile, znate onu narodnu: “Sjela cura pa šije, prid njom litra rakije“ ili onu lijepu starogradsku madžarsku pjesmu: “Sjedila sam kraj mašine, šila sam, pitali me grenadiri čija sam“. Baka je voljela ovu drugu pjesmu, naročito njezin refren “Maro, Marice, mlada šnajderice, izgori mi moje srce za tobom!” Ponekad bi kanula i koja suza pa je Jozo mislio da je pjesma imala neku tajnu vezu s bakinom mladošću. Kata nije bila nadarena za šivanje, i zbog toga je naročito cijenila krojačice. Ne može se reći da nikad nije ništa sašila. Ali u tom je pogledu bila samokritična prema djelima svojih ruku jer je govorila da se to može iskoristiti samo za strašila. E ipak je Kata pronašla dobar način za dopunsku zaradu. To je gajenje i prodaja povrća i voća.

Kuća je bila pored ceste, iza kuće dvorište, a iza dvorišta velika i lijepa bašča. Bašča je bila uređena prema bakinoj zamisli, a to je pokazivalo njezin dobar smisao za uređenje prostora. Kokošinjac je bio uz radionicu lijevo tako da su koke gnojile veliki malinjak, na koji je baka bila ponosna. Uz kokošinjac je bila štala, naravno lijevo, a po sredini je bio put kojim se razvozilo stajsko gnojivo lijevo i desno. Razvoz gnojiva bio je didin posao, ali pošto se na njega nije baš moglo potpuno osloniti, onda je taj posao često padao na Jozu. Jozo je bio lijepo zamoljen: “Hajde, Jozo, dušo moja, pomozi baki svojoj pa razvezi nekoliko kolica stajnjaka!“

Jozo bi se obično bunio, da to smrdi, ali “Ne smrde maline i rajčice, drago dijete“ govorila je baka znajući Jozine slabosti. Iza štale odmah je bilo malo trave da se Perava može pripeti kad se nema puno vremena i kad je lijepo vrijeme. Krave su se mijenjale, ali su sve nosile ime Perava tako da u tom pogledu nije trebalo puno napinjati mozak.
Iza travnjaka lijevo počinjao je cvjetnjak, koji se protezao sve do kraja, do sokaka. U cvjetnjaku su bile samo dvije voćke, višnja i kruška, i Jozo je dugo mislio da je to slučajno, ali nije bilo tako. Neko cvijeće podnosilo je sjenu, a neko ne.

Najviše je bilo raznobojnih krizantema i drugog cvijeća za rezanje, a na Jozinu žalost malo ruža. Krizanteme su bile dobra zarada ujesen kada počinju pohodi na groblja. Baka se radovala kiši jer zalijeva njezino cvijeće i povrće, a ako nije bilo kiše, moralo se svaki dan zalijevati. To se radilo samo uvečer poslije zalaska sunca i nikako po lišću već samo na korijen. Kata je imala uzor u gajenju cvijeća, a to je bila stara i debela Njemica Majerovica. To je bio pomalo i nedostižan uzor jer je cvijeće Majerovice bilo stvarno krasno. Baka Kata je Majerovicu oslovljavala s kumo, iako nisu bile nikakve kume, ali je to bilo iz prijateljstva.

Desno naspram kokošinjca bio je pčelinjak, a iza njega opet travnjak naspram već spomenutog lijevo. Ali razlika je postojala, ovaj se kosio i tu Perava nikad nije bila pripinjana. Iza travnjaka počinjao je povrtnjak pa opet sve do sokaka. U povrtnjaku je bila jedna trešnja i jedna kajsija, opet po bakinu ukusu jer za šljive uopće nije marila .
Povrće je bilo za prodaju, a tržnice u blizini nije bilo. Baka Kata je u pogledu trgovine pokazivala talenat kao da je arapski trgovac. U 14 sati svakog dana čula bi se tvornička sirena, a radnice domaćice svraćale su i kupovale povrće i voće. Kod bake je povrće bilo čak i malo skuplje nego na tržnici, što je naravno bilo primijećeno. Odgovor je uvijek bio isti: “Gospodična, a vi izvolite pa kupite tamo!” – a do tržnice je bilo per kilometara.

ZANIMLJIVO

Tri zemlje još uvijek nisu priznale Hrvatsku. Znate li koje?

(NE)SIGURNA INTIMNOST

Stručnjaci otkrivaju: Ovo je 12 najčešćih pogrešaka kod upotrebe kondoma, činite li ih i vi?

U BRAKU SU 31 GODINU

FOTO Ovo je supruga Gordana Jandrokovića: Upoznali su se na ljetovanju, a ona je rođena u Pekingu

Raj za investitore

Grad kraj Zagreba ušao je u top 5 najprofitabilnijih u Hrvatskoj, a razlog je iznenađujuće jednostavan

Nikad brže

Tražite posao? Ovo je razlog zbog kojeg poslodavci odgovaraju odmah!

Velike promjene za sve vozače u Hrvatskoj: Vozačka ‘seli iz futrole’, stižu stroža pravila, evo što sve trebate znati