Cijelu noć spremale su specijalitete samoborskog kraja kako bi ujutro na glavni zagrebački trg donijele 30 protvana i deset kilograma raznih kolača.
Gospođe okupljene unutar udruge Etno fletno, koje se brinu da se stari običaji njihova kraja ne zaborave, na svom su štandu Zagrepčanima nudile bučnice, štrudle od jabuka i sira, orehnjače, makovnjače, kiflice kojih je za sat vremena nestalo.
– A sigurno smo dvadeset kilograma kolača podijelile – kaže predsjednica udruge Etno fletno Marija Lindić dodajući da koriste recepte prema kojima su nekada pekle njihove bake. Posebnu je pozornost privlačila rudarska greblica, slani kolač sa sirom i orasima, čiji se recept i tehnika izrade čuvaju od 15. stoljeća. Gospođe iz Etno fletna svoje su proizvode ponudile među više od 300 izlagača, koliko ih je protekla dva dana bilo na Trgu bana Jelačića, gdje se 20. put održala akcija “Kupujmo hrvatsko”.
Na sajmu na kojem se promovira domaća roba neki su predstavili proizvode nastale na tradicionalni način, dok su drugi napravili iskorak i modernizirali stare recepte. Jelena Perečinec prodavala je tjesteninu od prepeličjih jaja, koju su usavršavali nekoliko mjeseci.
– Najtraženije je tijesto oblika casarecce, a prodajemo i prepeličja jaja, za 25 kuna dvadeset komada – kaže Jelena Perečinec koja prepelice uzgaja u Lazini Čičkoj kod Velike Gorice. Hit je i “četverobojni” sir Božidara Kušta od kuhanog kravljeg mlijeka. Poseban je po tome što se jedan kolut sastoji od četiri različite četvrtine koje zajedno čine zanimljivu cjelinu.
– Vole ga jer u obitelji svatko ima drugačiji ukus. Sireve kombiniram s mediteranskim začinima, paprikom, vlascem, bučinim sjemenkama... – kaže Kušt, koji sa suprugom Snježanom vodi siranu u Kominu kraj Svetog Ivana Zeline. Dalmatinske delicije u Zagreb je donio pak Eugen Novaković, koji se poljoprivredom počeo baviti prije desetak godina kad je ostao bez posla.
– Radim smokvenjake koji mogu stajati po deset mjeseci. Tajna je u tome što dva dana stoje u moštu. Od smokava radim i džemove koji su specifični po tome što se rade s plavcem – kaže Eugen Novaković.
Anita Kramarić iz Belišća pokazala je pak kako rezati domaću kobasicu koju rade “po starinski” – ručno kosajući svinjski but i po sat vremena na komadiće. Najpoznatiji istarski proizvod – pršut – rezali su supružnici iz Vodnjana.
– Posebnost je ovog pršuta što se ne dimi, već se suši na buri, što je i duplo dulji proces – kažu Robert Lisjak i Mikela Buršić Lisjak. Iz Međimurja, točnije iz Kotoribe, “došlo” je bučino ulje koje u OPG-u Siladi proizvode po starom tradicijskom receptu.
– Zagrepčani su prepoznali ljekovitost takvog ulja pa ih veseli kad ga mogu kupiti po nižoj, sajamskoj cijeni – kažu Tanja Pongrac i Ana Novak iz OPG-a Siladi.
