Ako možemo nekome pomoći ili činimo pozitivnu promjenu, zašto to ne bismo radili? Mantra je to kojom se vode u kafiću Kavalir, jednom od prvih koji je nakon uvođenja novog modela za otpad odlučio da će ga revno razvrstavati, baš kao što to Zagrepčani moraju raditi u svom domu pa nam tako vlasnik Enes Delić pokazuje reciklažni kutak ispod šanka.
Njegovo vam ime možda zvuči poznato jer riječ je o ugostitelju o kojemu smo nedavno pisali na našem portalu. Ljetos je, naime, provalnik iz blagajne Kavalira pokupio 600 eura, a kada se saznalo o kome je riječ, Delić mu je odlučio oprostiti uz uvjet da ukradeni iznos odradi u kafiću, iako se potom ispostavilo da se lopov nije pokajao jer je nekoliko dana poslije ulovljen kako operira oko kuća na Črnomercu. Ipak, nova i ovaj put u potpunosti pozitivna priča o recikliranju nanijela nas je put Klaićeve.
Sve po pravilima
Bez obzira na to što katkad zna biti tijesno u šanku zbog improviziranih spremnika za miješani i biootpad te papir, povratnu ambalažu, plastiku i metal, od razvrstavanja, kažu, ne odustaju.
– Krenuli smo površno, da vidimo kako će ići, ali onda nam je to postala rutina. Morali smo se stisnuti u ionako ne baš prevelikom prostoru jer sada ispod šanka stanu samo kante, ali nismo nijednom požalili jer je ideja da se netko možda i povede za našim primjerom i uvidi da nije toliki bauk odvajati smeće. Sve smo organizirali po pravilima, koristimo plave ZG vrećice za miješani otpad. Biootpad nekad znamo bacati u obične crne vreće ako nam one biorazgradive nisu pri ruci, ali onda ga prije odlaganja prebacimo – objašnjava nam Delić.
Priznaje i kako zbog prirode i brzine posla nekad vrećica čaja ili omotnica šećera zna završiti u kanti za miješani otpad, ali trude se da takve situacije svedu na minimum. I nisu kupovali nove spremnike, već su se poslužili onime čime već raspolažu. Tako se papir sakuplja u visokim kartonskim kutijama u kojima im dolaze bačve pa se sve zajedno nosi do kontejnera, a vrećica za biootpad nataknuta je na pivsku gajbu. U ulici nemaju podzemne spremnike, već pohode jedan od zelenih otoka u blizini.
>>VEZANI ČLANCI:
– Bez obzira na polemike kojih smo se naslušali, vezano za to završava li sve smeće na istoj hrpi ili ne, ne vidim zašto ne bismo uvodili naviku koja nije negativna i ne zahtijeva veliku prilagodbu. Želimo biti primjer i pokazati da to i nije neki problem ni za kafiće ni za druge poslovne subjekte – govori Delić.
Dobro nam dođe
Pozitivne promjene, štoviše, nastavili su provoditi pokretanjem inicijative da povratnu ambalažu, umjesto davanja distributerima, preusmjeravaju susjedima u potrebi. Petero ih svakog tjedna dolazi u Kavalir po vreću boca, mahom staklenih, za koje onda mogu dobiti naknadu u dućanima.
– Kada kao ugostitelj vraćate ambalažu distributerima, dobivate neke pogodnosti, ali to mi se činilo zanemarivo u usporedbi s onime što možemo učiniti za ljude koje svakodnevno susrećem u kvartu. Viđao sam ih kako skupljaju boce sa zelenih otoka pa sam im prišao i ponudio da preuzmu one iz kafića. Reakcije su bile pozitivne, s tim da smo i sebi napravili uslugu jer nemamo baš vremena odvoziti na reciklažna dvorišta, a redovito oslobađamo prostor od suvišne ambalaže – kaže Delić.
>>VEZANI ČLANCI:
Trenutačno po boce dolazi petero susjeda, a dogovoren je i raspored za preuzimanje kako bi svako dobio po vreću tjedno. Povremeno uspiju skupiti i nešto plastike ili limenki pa dati onima kojima je teško nositi staklo. A jedan od susjeda koji navraća po ambalažu je i Zlatko Meštrović, koji kaže kako je veoma zahvalan ekipi iz kafića.
– Sjećam se da mi je Enes prišao i pitao me bih li htio jednom tjedno pokupiti višak boca koji im se nakupi. Svakako dobro dođe i olakša čovjeku, a osjećam i da smo taj dogovor nekako postigli na obostranu korist – zaključuje Meštrović.
>>VIDEO: Vijećnik zagrebačkog mjesnog odbora ogorčen zbog smeća
