Niza stube silazimo oprezno, pazeći da se ne spotaknemo o otkrhnute komade pločica i betona. Terasa koja vodi do ulaza u objekt puna je stakla, drvenih letvi i crjepova koji su otpali s krova, a kroz razbijeni prozor imamo pogled u ono što je nekoć bila velika dvorana, a sad je prazna prostorija puna prašine, otpada i otpalih dijelova stropne konstrukcije.
Povrat imovine
Zvonimirov dom ili Hunjka, kako ga većina izletnika zove, nalazi se na 853 metra nadmorske visine te se prostire na 2500 kvadrata, a do prije sedam i pol godina bio je jedno od najpopularnijih sljemenskih odmarališta. Umorni planinari ondje su tražili okrepu i prenoćište nakon dugog dana u prirodi, no danas ondje više nema ni stolova ni kreveta.
Hunjka je goste primala do 31. prosinca 2017., kad je prestala s radom, a sada je to sablasna zgrada koju ne posjećuje nitko osim tamošnjeg životinjskog svijeta. No, kako saznajemo, to bi se uskoro moglo promijeniti. Objektom je godinama upravljala Hrvatska poštanska banka, no 2023. godine kupila ga je samoborska tvrtka Mibat, a njen direktor za lokaciju ima velike planove.
Prema informacijama kojima raspolažemo, napušteni dom pretvorit će se u održivi hotel s raznim sadržajima za turiste i planinare, a budući da su lokacijska i građevinska dozvola već ishođene, radovi bi trebali početi već ove jeseni. Od Hunjke, smještene točno na granici Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije, vraćamo se Sljemenskom cestom prema donjoj postaji nove žičare, no prije nego započnemo spust prema gradu, zaustavljamo se kod doma Željezničar, još jednog sljemenskog utočišta koje već godinama propada. U zgradu smo jedva ušli, budući da su nam put priječile nagomilane vrećice smeća, komadi namještaja i madraci, ali smo se uspjeli prošetati hodnicima doma koji je 1928. godine sagrađen kao odmaralište za činovnike i željezničare.
Zidovi su ispisani grafitima, na mjestima se mogu vidjeti znakovi da je netko ondje nedavno spavao, a za razliku od Hunjke, unutrašnjost Doma željezničara je u neredu, puna raspadnutog namještaja i stolarije. Prije dvadeset godina bio je krcat izletnicima, zbog blizine Činovničke livade posebice sanjkašima. Zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa objekt je pao u zaborav, a sada je u vlasništvu Grada Zagreba, koji, kako nam kažu, trenutačno razmatra što će s njim učiniti.
– Za nekretninu je vođen postupak povodom zahtjeva za povrat imovine, na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Kako je postupak povrata u međuvremenu pravomoćno okončan, Grad Zagreb je u procesu razmatranja prijedloga kako bi donio odluku koji je strategijski interes Grada u pogledu predmetne nekretnine – kazali su nam na Radićevu trgu.
Nekih pet minuta vožnje od sljemenskog tornja nalazi se Dom sindikata, koji je, kako mu ime govori, bio sindikalno odmaralište. Koristio ga je i Medicinski fakultet, a 2000-ih godina pretvoren je u jedno od omiljenih izletišta za školarce. No, poput ostalih objekata koje smo naveli, prije petnaestak godina počela je njegova devastacija.
Asfaltirana cesta do doma sada je posve obrasla te se jedva razaznaje, a sama građevina izgleda kao da će se svakog trenutka urušiti. Dom je bio u posjedu Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, objašnjava predsjednik Zvonimir Novosel, a njime bi htjeli nastaviti raspolagati. No, kaže, to ne mogu dok se ne dovrši postupak kojim će dobiti vlasništvo nad objektom.
– Zgrada je na papiru vlasništvo države, točnije Hrvatskih šuma, a mi radimo na tome da postanemo formalni vlasnici, vodimo razgovore s Ministarstvom državne imovine. Očekujemo da se postupak dovrši u sljedećih godinu, možda godinu i pol, a za to vrijeme aktivno razmatramo daljnje planove – kaže Novosel. Posljednja postaja na putu prema gradu Kraljičin je zdenac, omiljeno izletište Zagrepčana, poznato po grahu s kobasicama i ukusnoj piti. Lijepu planinarsku kućicu okruženu netaknutom prirodom rado su posjećivali planinari, posebno obitelji s djecom, no prošlo je više od devet godina otkad je itko ondje zadnji puta sjeo i nešto naručio. Zapečatila ga je carina zbog neriješenih imovinskih odnosa, a Grad Zagreb, u čijoj je imovini izletište, godinama je vodio spor protiv tada bespravnog korisnika.
Ima zakupnika, ali...
Prije četiri godine na temelju javnog natječaja Kraljičin Zdenac dobio je novog zakupnika, Tea Karanušića, a njegov je plan ondje bio otvoriti lokal koji će posluživati, osim graha, i jela poznata u našem kraju poput špek fileka, sarme, štrukli, štrudli, žganaca, restanoga krumpira i mlinaca. I premda je u prostor uložio više od 100.000 eura, kako nam je rekao, zbog nedostatka uporabne dozvole, koju treba ishoditi Grad, nije mogao početi s radom.
– Grad se pokušao iskupiti tako da mi ne naplaćuje zakup, ali svejedno je riječ o ogromnoj investiciji koju nikad nisam vratio. Pokrenuo sam sudski postupak kojim želim da mi se naknadi taj novac. I dalje mi je želja otvoriti Kraljičin zdenac, od toga neću odustati, i ne znam što Grad čeka s ishođenjem uporabne dozvole – rekao nam je Teo Karanušić.
U kojoj je fazi ta procedura, pitali smo i Grad, a tamo su nam rekli da i dalje rješavaju neriješena imovinskopravna pitanja. – Još nije ishođeno rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima za obavljanje ugovorene djelatnosti u prostoru. Upravni postupak pokrenut po zahtjevu ovlaštenice naknade za naturalni povrat predmetne nekretnine još je u tijeku i nije okončan pravomoćnim rješenjem – istaknuli su.
Kakva je budućnost propalih sljemenskih planinaraca
Propada sve što nije uz morsku obalu. Ispada da svi ulagači cijene samo more, a ostatak hrvatske nema plan za turizam. Pogledajte Sloveniju kako oni lijepo zarađuju od turizma usred zelenila.