Jutarnje sunce obasjalo je dvorište Diokija dok je noćna smjena “stražara” upravo napuštala svoje pozicije. Uz pokoju pošalicu pozdravili su se s jutarnjom smjenom. Bivšim kolegama, radnicima Diokija koji sedam mjeseci nisu primili plaću, nije previše do šale. Ipak, atmosfera je mirna, uz kavu razgovaraju o jučerašnjih događajima. Činilo se da će radnici provesti i četvrti dan u opsadi zgrade svog bivšeg poslodavca.
Prekid opsade
Dnevna je rutina prekinuta oko deset sati. Radnike je posjetio predstečajni upravitelj u nadi da će ih uvjeriti da moraju odustati od blokade ulaza. Dok im je objašnjavao da opsada škodi samo njima, jer ako uprava ne može ući u zgradu, ne može ni pripremiti dokumente potrebne za finalizaciju predstečajnog postupka. Bez toga, radnici se ne mogu nadati plaćama. Žustra rasprava pretvorila se u rezignaciju, prihvaćanje stanja. Što dulje ostanu tamo, to će kasnije dobiti novac koji su zaradili. – Uprava mora moći raditi! – napominjao je upravitelj. U pozadini su se čuli komentari kako do toga ne bi došlo da je uprava zaista radila.
Olakšanje i poraz
Ipak, radnici su morali popustiti. Osjećaj poraza miješao se s olakšanjem što idu kući, posljednji put okrećući leđa tvrtki koja je to njima odavno napravila.
>>Radnici Diokija prekinuli blokadu tvornice i otišli kućama!
