Potres u Zagrebu i okolici 22. ožujka ove godine probudio je građane Zagreba iz dugog sna. Koji nije počeo navečer 21. ožujka, već traje gotovo 30 godina. Buđenje iz sna traje već gotovo pola godine, s puno teškoća, razilaženja, neslušanja struke. Prvi višestranački izbori donijeli su korjenite promjene u društvenom, političkom, ekonomskom i kulturnom životu Hrvatske. Donijeli su sustavne promjene u sferi ekonomske politike, koja nas je tranzicijom prevela iz samoupravnog socijalizma u kapitalističko društveno uređenje. Usporedo s time, provodila se privatizacija gospodarstva i privatizacija građevinskog i stambenog fonda. Po cijeni daleko ispod tržišne, uz mogućnost višegodišnje otplate otkupne cijene, sretnim korisnicima stanarskih prava ranih devedesetih omogućen je otkup stanova u kojima su živjeli.
Građani su, nakon desetljeća stanovanja u društvenim stanovima, postali vlasnici nekretnine u kojoj žive. Nakon sustava koji je putem samoupravnih interesnih zajednica stanovanja upravljao ogromnim stambenim fondom u vlasništvu države, gradova ili poduzeća, novi vlasnici dobili su obvezu stanarinu uplaćivati u zajedničku pričuvu stambenih zgrada, iz koje se potom financiraju svi troškovi održavanja i uređenja zajedničkih dijelova zgrade, u iznosu koji odgovara tržišnoj vrijednosti tih troškova. Time je održavanje stambenih zgrada potpuno prešlo u nadležnost njihovih suvlasnika. S druge strane, država, koja je prodala vlasništvo nad stambenim nekretninama, netransparentno potrošila je znatan novac koji su građani uplaćivali za otkup. I umjesto da ga investira u urbanu obnovu gradova i naselja, prepustila je održavanje javnih prostora i infrastrukture dobroj volji i sposobnostima lokalnih čelnika i fiskalnom kapacitetu tih jedinica. I otad je prošlo gotovo 30 godina.
Zapušten građevinski fond
U međuvremenu, velik dio stambenog fonda, pa i njihovih vlasnika, doživio je pozne godine. Minimalni iznosi za pričuvu, prikupljani godinama, nisu omogućili bitnije rekonstrukcije zgrada. Po potrebi su se ti iznosi povećavali kada je bilo potrebno izvršiti neke veće radove, izmijeniti krovni pokrov, promijeniti instalacije ili dizalo, ali ti iznosi nikada nisu bili dostatni za značajnije zahvate u rekonstrukciji zgrada. Građani tako nisu mogli, a često nisu ni željeli, investirati u zajednički dio stare nekretnine, misleći i nadajući se da će to za njih učiniti netko drugi: susjedi, grad, država.
Video: Potres u Zagrebu
Program energetske obnove višestambenih zgrada, financiran preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, osvijestio je kod suvlasnika zgrada da je moguće zajedničkim snagama, uz sufinanciranje države, izvesti bitna energetska unapređenja na ovojnici zgrade, obnoviti pročelja, vanjske prozore i vrata, poboljšati sustave grijanja i time uštedjeti na energiji. Isplativost tih investicija moguće je lako izračunati, a sustav je poticao sve više stanara u zgradama da se prihvate tih zadaća. Ograničeni programi za povećanje pristupačnosti zgrada osobama smanjene pokretljivosti omogućuju financiranje gradnje dizala ili pristupnih rampi, ali ti programi nisu potpuno zaživjeli. Pojedini gradovi, pa i Grad Zagreb, provode programe sufinanciranja obnove pročelja u povijesnoj urbanoj cjelini. Na taj način sufinancira se obnova ulične i dvorišne fronte, dok su krovovi i unutrašnjost zgrade ostavljeni na uređenje suvlasnicima.
Svi ti programi obnove, nažalost, nisu sagledavali naselja i gradove kao cjelinu te nisu ulazili u kompleksnije zadaće urbane obnove ili sustavne obnove zgrada. Rezultat toga je zapušteni građevinski fond, i javni i onaj u privatnom vlasništvu, a posebice nesređena gradska struktura, koja se obnavlja samo povremenim kozmetičkim zahvatima. Većina gradova, a pokazale su to i štete od nedavne bujične poplave u Zagrebu, ima zastarjelu i potkapacitiranu infrastrukturnu mrežu, a dugogodišnje ignoriranje problema obnove zgrada javne namjene (škola, vrtića, bolnica, sveučilišta i sl.) dovele su do silnih troškova održavanja starih zgrada prostorno neadekvatnih za suvremene funkcije. Kao vrhunac svega, dogodio se potres u Zagrebu i okolici. Potres relativno male jačine, koji je odnio jedan ljudski život i načinio ogromnu materijalnu štetu. Potres nije birao, stradale su škole, vrtići, tvornice, bolnice, stambene i poslovne zgrade... Slijedile su dramatične slike ljudskih sudbina bez krova nad glavom i bolna rušenja načetih dijelova zgrada.
Osnujte Zavod!
Nakon prvog šoka, pristupilo se prvim pregledima oštećenja zgrada. Ovlašteni inženjeri građevinarstva uz pomoć ovlaštenih arhitekata pristupili su žurnoj procjeni stabilnosti konstrukcije oštećenih zgrada te dali preliminarni izvještaj, kako bi vlasnici i korisnici barem imali osnovnu informaciju o tome smiju li zgradu koristiti ili ne. Već tada bilo je jasno da će obnova zgrada biti težak, dugotrajan, obiman i vrlo skup zadatak. Kako bi se pristupilo obnovi zgrada oštećenih potresom, Vlada Republike Hrvatske, putem Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, započinje s izradom Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije. Imenovana je radna skupina za izradu zakona, i zakon je u svojoj prvoj inačici doživio kritike i stručne i opće javnosti. Zanemarujući složenost sustava urbane cjeline Grada Zagreba, zakon se fokusirao na obnovu konstrukcije zgrada i zamjenu obiteljskih kuća i zgrada primjenjujući rješenja isprobana i provedena na obnovi od poplave prostora Gunje i okolice. Još od tog prvog nacrta zakona, arhitektonska je struka, kojoj i sama pripadam, upozoravala na problem fokusiranja obnove isključivo na obnovu konstrukcije zgrada uz zanemarivanje sustavnog i sveobuhvatnog pristupa obnovi. Zakonom bi se trebalo donijeti konkretno rješenje za pristup brzoj, sustavnoj i kvalitetnoj obnovi Grada Zagreba i okolice, ali isto tako biti iskorak prema utvrđivanju pravila urbane obnove hrvatskih gradova po principima održivog razvoja i cirkularne ekonomije te obnovi građevinskog fonda Republike Hrvatske, sukladno potrebama 21. stoljeća.
Arhitekti predlažu osnivanje Zavoda za obnovu koji će jedini, isključivo stručno, odlučivati i provoditi obnovu prema usvojenim stručnim uvjetima i programima, a s iskusnim stručnim kadrovima koji imaju veliko radno iskustvo na istim poslovima. Na taj način će se svi poslovi vezani uz obnovu rješavati u jednoj instituciji, te će se omogućiti stručan pristup i transparentan način trošenja velikih financijskih sredstava. Zbog složenosti i dugotrajnosti procesa obnove, nužno je zakonom odrediti prioritete kako bi se najprije obnovile stambene zgrade i omogućio povratak stanovnika u svoje domove, spriječilo iseljavanje građana i odumiranje gradskoga centra. Bez stanovnika, obnova grada nema smisla i toga moramo u svakom trenutku biti svjesni. Iako se zakonskim rješenjem ne planira cjelovita obnova svih zgrada, već samo javnih zgrada i zgrada unutar povijesne cjeline grada Zagreba, projektnom je dokumentacijom potrebno obuhvatiti sve potrebne radove, kako bi se zgrada rekonstruirala unapređujući sve temeljne zahtjeve za građevinu, posebice zaštitu od požara, sigurnost i pristupačnost, energetsku učinkovitost te svakako i mehaničku otpornost i stabilnost. Za svaku obnovu i poboljšanje konstrukcije zgrada nužno je izraditi cjelokupni projekt kako bi se sagledali svi potrebni radovi i evidentirali svi potrebni troškovi koji će se nužno dogoditi pri obnovi konstrukcije.
Možda će takva, temeljita analiza troškova obnove, dokazati da kod nekih, arhitektonski manje vrijednih zgrada, nije racionalno raditi obnovu, već je racionalnije zgradu ukloniti i na njezinu mjestu sagraditi suvremenu, zamjensku zgradu, u skladu s prostornim planom i svim suvremenim propisima. Moramo biti svjesni da su financijska sredstva ograničena i da Republika Hrvatska i lokalne samouprave ne mogu niti trebaju financirati cjelovitu obnovu svih zgrada, naročito onih u privatnom vlasništvu, ali bi barem projektima trebalo sagledati sve potrebne zahvate na obnovi te ih razdvojiti u različite faze prema prioritetima, kako bi vlasnici zgrada mogli sami ocijeniti što će i koliko financirati vlastitim novcem ili možda iz nekih drugih izvora. Takvim pristupom omogućilo bi se da sredstva iz nekih drugih fondova, na primjer sredstva za energetsku obnovu, budu pridružena sredstvima za obnovu konstrukcije, te da se zgrade obnove cjelovitije.
Gledati izvan okvira
Prijedlogom zakona uveden je pojam izrade projekata za obnovu, umjesto zakonom o gradnji određenog glavnog i izvedbenog projekta, čime se uvodi paralelan sustav projektiranja i izvođenja radova bez građevinske dozvole i kontrole javno pravnih tijela. Na taj način se ne osigurava kvaliteta projekata a time ni kvalitetno praćenje troškova gradnje, što u izvedbi obnove može prouzročiti dodatne troškove i izvantroškovničke radove. Osim toga, omogućava se, na neodređeni rok, izvršenje zahvata na građevinama bez građevinske dozvole. Zbog toga postoji opasnost da će doći do dodatne bespravne gradnje, i to u najosjetljivijim dijelovima urbanih cjelina, a sve pod krinkom obnove zgrada od potresa. Takve odredbe zakona bi svakako trebalo izmijeniti.
Na kraju, kakav god zakon Hrvatski sabor usvoji, neosporno je da ovako opsežan, složen, skup i dugotrajan proces obnove nekoga grada i regije nitko od nas još nije ni proveo ni doživio. Zato budimo spremni i otvoreni, kao građani, kao stručnjaci i kao političari, gledati izvan okvira i uskih interesa i pokušajmo obnovi dodati novu vrijednost i novi značaj. Imamo priliku, sada i nikada više, učiniti iskorak u istinskoj afirmaciji suvremenih znanstvenih, tehničkih i umjetničkih rješenja koja će rezultirati novom kvalitetom izgrađenog prostora naših naselja i gradova, a građanima omogućiti život u ugodnom, zdravom i sigurnom životnom prostoru.
Eh Rajka, novac je netransparentno potrošen? Gdje ste bili '90-tih?... Jedini problem "privatizacije" je da se time legalizirala konfiskacija napravljena u komunizmu. Svi problemi vuku se od tada, uključujući i mentalitet da država treba nešto popravljati i održavati privatno vlasništvo... Ovo što se danas radi zapravo je nastavak te i takve politike, gdje se opet našim novcem sanira privatno. No, ovdje imamo i dodatak, da država bira tko će sanirati i tko će graditi... Objedinjeni socijalizam i crony kapitalizam, koji uvijek idu ruku pod ruku...