Agoniji Zagrepčana čiji su domovi nastradali u potresu uskoro bi se mogao početi nazirati kraj. Kako doznajemo od Željka Uhlira, državnog tajnika u Ministarstvu graditeljstva Predraga Štromara, na prijedlogu Zakona o obnovi zgrada stradalih u potresu intenzivno se radi kako bi što žurnije stigao u saborsku proceduru.
– Zakon je težak, skup i zahtijeva veliku pažnju. Sređujemo formalnosti, brusimo ga i uobličujemo te će najvjerojatnije biti na prvoj sjednici Vlade, a potom idućeg tjedna u Saboru. Za sada su predviđena dva čitanja – potvrdio je za Večernji Uhlir ono što je najavio premijer Plenković. Sam prijedlog Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom prošao je javnu raspravu, a pristiglo je čak 389 primjedbi. Burno je reagirala arhitektonska struka koja smatra da je problem obnove kompleksniji od pukog rješavanja građevinske konstrukcije te da zahvati u rubnim dijelovima grada zahtijevaju drukčije strategije od onih u centru. Nejasno definiranim kriterijima i načinima sanacije, ističu, otvara se prostor ne samo financijskim manipulacijama nego i degradiranju kulturnog i socijalnog karaktera grada.
Novac i od UNESCO-a?
Sporni su i sastav Stručnog savjeta za provedbu zakona koji u svojim redovima predviđa političare umjesto stručnjaka, inzistiranje na ugradnji kondenzacijskih bojlera, nejasna financijska konstrukcija, prevelike ovlasti koje zakon daje u ruke Ministarstvu graditeljstva, nedostatak žurnih rokova za završetak obnove te nejasnoće oko javne nabave i izvršitelja radova, piše u pristiglim primjedbama. Prema dostupnim podacima, u potresu je stradalo oko 19.400 objekata, a cijeli pothvat obnove koštat će oko 42 milijarde kuna. Prijedlogom zakona predviđeno je da se obnova financira iz državnog, gradskog i županijskih proračuna te proračuna lokalne samouprave i sredstvima suvlasnika stradalih nekretnina. Bivša ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš prijedlog zakona nazvala je “poluproizvodom”.
– Još uvijek nismo dobili na uvid konačan tekst. U verziji koja je bila dostupna vidljive su intervencije Grada Zagreba koje su naknadno ubačene. Važno je utvrditi koji je smisao i cilj zakona koji bi se trebao temeljiti ponajprije na obnovi obiteljskih kuća i višestambenih zgrada. Valja transparentno utvrditi koliki je novac spremna uložiti država u sufinanciranje obnove – tvrdi čelnica stranke GLAS Anka Mrak Taritaš, koja smatra da bi se potreban novac mogao dobiti od fondova UNESCO-a, europskog fonda za elementarne nepogode, sazivanjem donatorske konferencije po uzoru na onu koju je organizirala Albanija nakon potresa 2019. te uspostavom kreditnih linija.
Sve je sporo, dolazi zima
– Logično je da su arhitekti burno reagirali na prijedlog jer se pri obnovi mora voditi računa o urbanizmu. Sporna je po meni i odredba da se zgrade mogu rušiti bez suglasnosti suvlasnika što je nedopustivo. Spriječiti treba i namjere predstavnika raznih interesnih skupina koji su za sitan novac željeli otkupiti potresom pogođene objekte i tako gotovo besplatno doći u posjed vrijednih nekretnina – upozorava ona te naglašava da je Zakon o obnovi lex specialis kojim se ne smije ozakoniti devastacija grada. Izglasavanje željno iščekuje i Dragica Vratarić, stanarka potresom oštećene zgrade na Tomislavovu trgu.
– Sve se odvija sporo, a uskoro dolazi zima. Shvaćam da zakon zahtijeva temeljit pristup, ali mi imamo sve manje vremena. Važno nam je znati koji su kriteriji financiranja obnove. Nama je najprihvatljiviji je onaj platforme Možemo koja predlaže da mi financiramo 15%, a da se za ostalo pobrine država – zaključuje ona.
Čelnica STRIP-a Dalija Orešković smatra da se s obećanjima o sufinanciranju ne treba zaletavati.
– Potrebna je kvalitetna, šira javna rasprava o svakom segmentu zakona, koja je izostala. Teško je zastupati tezu da će država i Grad financirati većinu troškova u privatnim stanovima, pogotovo ako uzmemo u obzir nadolazeću recesiju – zaključuje.
Država prije svega mora urediti obveze suvlasnika - u svim građevinama s dva ili više stanova, kako nitko od vlasnika-suvlasnika, ne bi bio uskraćen za mogućnosti i prava jer mu drugi suvlasnik ili više njih, ne žele dati suglasnost zaa neke radove. Time se ograničava pravo vlasnika na zaštitu i brigu oko vlasništva i suvlasništva. Ono što mora biti popravljeno i učinjeno na građevini - mora biti ma što itko od suvlasnika o tome mislio. Mora. Temelji, dimnjaci, fasada, pokrov, žlijebovi.....to mora biti popravljeno, sanirano, sigurno...a ne da netko od suvlasnika sve stopira svojim inatom pa ga treba sudski godinama natjeravati....To je prebolesno. Vlasništvo te posljedično i suvlasništvo nisu samo prava, nego i obveze i odgovornost koju prije svega država propisima Mora nametnuti i odrediti kaznene mjere za nepridržavanje te hitan upravni postupak a ne suđenje od 20 godina