Naslovnica Zagreb ZG Vijesti

Otišao je deda Joža, njegove kočije i dalje će voziti ulicama

1987. godine doveo je topot konja u grad za koji je želio da postane poput Beča
04. srpnja 2011. u 16:03 3 komentara 261 prikaza
'gradska...zgb...23.02.2002. kocijas josip habric snimio:boris scitar'
Foto: ''

U njegovu bijelom fijakeru vozili su se predsjednici, glumci, pjesnici i sportaši, no došao je trenutak da se i Joža odveze kočijama. No, nije se taj starac odvezao u neki gradski park kojim je prolazio više od tri desetljeća, nego na neko bolje mjesto, nekim drugim kočijama.

Josip Habric, Zagrepčanima poznatiji kao deda Joža, s crnim cilindrom na glavi, preminuo je u petak u 79. godini, a ispraćaj od najstarijeg kočijaša metropole danas je u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Resniku.

 Nije prestajao voziti

Svoju karijeru kočijaša umirovljeni Joža započeo je 1987. godine, kada se nakon dugo vremena prvi put u Zagrebu začuo topot konja. No, iako se mnogo toga promijenilo, njegova kočija nije prestala voziti. I danas od Gornjeg grada i Opatovine rado se u njoj voze i turisti i Zagrepčani, samo što uzde konjima steže drugi Habric.

– Prije četiri godine naslijedio sam oca u njegovu poslu. Star i umoran, nije više imao snage voziti, no nije htio ni da njegova kočija bez konja stoji besposlena - kazao je Jožin sin Zlatko Habric, koji je naslijedio oca u jedinstvenom poslu.

Vozilo je njihove dvije barokne kočije i dva fijakera, stara dva stoljeća, nekoliko lipicanaca, a Ružu i Toplicu, miljenice dede Jože, naslijedili su Sokol i Javor.

– Prva kočija kada je započela vožnju, krštena je u Maksimiru. Od tada su se mijenjali i konji koji su je vozili. Hranio je i čistio svoje konje te plaćao opremu za konje, a najvažnije mu je bilo da svojim radom doprinese svome gradu. Htio je da Zagreb bude poput Beča. Skupo je baviti se tim poslom. No, na kraju je uspio. Sada surađujem s Turističkom zajednicom, koja me uvijek uključi u neki od svojih projekata – kazao je Zlatko.

 Na slikama mladenaca

Da će Joža zauvijek ostati u uspomenama Zagreba, njegovim parkovima, Gornjem gradu i Opatovini, a neki će i dalje očekivati da se pojavi na svojoj polaznoj točki, Jelačićevu placu, to se već zna. No, fotografije toga starca, njegovih lipicanaca te bijele kočije nalaze se i u brojnim domovima.

– Mnogi mladenci odabrali bi baš njega da ih provoza po gradu i slikali bi se s njim u kočijama. Tako je deda Joža završio i na brojnim fotografijama zagrebačkih obitelji – dodao je Zlatko.

O dedi Joži napisana je i pjesma, a kao

O dedi Joži napisana je i pjesma, a kao dar poklonili su mu je članovi Društva književnika.

– Jedanput je on vozio za njih i pomogao i u organizaciji nečega, a oni su njemu zauzvrat napisali pjesmu. Opjevali su njegove konje i bijelu kočiju. Na taj način odali su mu počast kao najstarijem i jedinom vozaču kočije u Zagrebu - kaže Zlatko Habric.

On je još prije četiri godine naslijedio oca, a tradiciju obitelji Habric nastavit će.

– Podario je meni svoje konje i kočije ,o kojima se već dugo brinem i tako ću nastaviti – kazao je sin Zlatko.

VELIKI OBRAČUN
Tko ima bolje TV serije: Netflix vs Amazon Prime
  • Agramer198:

    Meni je Beč upravo zbog tih fijakera fora, imaš osjećaj kad dojdeš tam da si opet u 19.st kad smo svi skup nekaj značili u svijeti...

  • Vlaskoulicanec:

    Bok deda Joza i fala Ti za topot konja drevnim ulicama Gornjega grad, fala Ti za to kaj nikada nisi posumnjal u ono kaj delas, fala Ti kaj i danas imamo nas zagrebacki fijaker! Zaduzil si ovaj grad i dal ... prikaži još! si mu dusu koju je skoro u zadnjih dvajst let izgubil. Vozi svoj fijaker nebeskim prostranstvom i kad bus iznad Zagreba, prosipaj suncev sjaj iznad Gornjeg grada! Bok deda Joza....

  • majahabric:

    Vlaskoulicanec, hvala Vam na toplim i lijepim rijecima. Deda Joža je uistinu zivio za ovaj grad i svoje konje. U spomen na dedu Jožu, ucinit cemo sve sto je u nasoj moci da njegov doprinos voljenom Zagrebu ne padne u ... prikaži još! zaborav. Obitelj Habric