Pobuniše se jučer "vodeće navladine udruge" protiv Strategije za razvoj
civilnog društva koju bi Vlada uskoro trebala prihvatiti...
Da sam ljevičar i liberal, te osnujem udrugu, unaprijed bih znao
imat ću obilnu potporu medija. Pa onda organiziram akcije, tribine,
ulične prosvjede, prigodice izdajem priopćenja, sazivam konferenciju za
tisak, te to uporno ponavljam i brzo za svoje društvance
priskrbim ugled "jedne od vodećih nevladinih udruga".
Ako još imam moćnu ideološku rodbinu u inozemstvu, koja mi daje nešto
novca i omogući odjek koji će zastrašiti vlast, Hrvatskoj svoja mjerila
mogu nametati djelotvornije od stotina tisuća i milijuna njezinih
građana, pa i od onih koje su ti građani izabrali. Ima i drugih udruga,
više od dvadeset tisuća ali one nisu "civilno društvo", nemaju
pristup medijima, njih se vlast ne boji.
Da sam konzervativac, kao što jesam, pa osnujem udrugu koja bi se
zauzimala za promicanje tradicijskih vrijednosti, kršćanskog morala i
istine o Domovinskom ratu, premda bih svaki dan imao razloga
prosvjedovati propao bih prije nego što bih počeo.
Protiv čega bih, na primjer, mogao prosvjedovati? Kad bi tko skupio sve
priloge u medijima iz posljednjih deset godina o zločinima u
Domovinskom ratu, vidio bi da se o hrvatskim zločinima pisalo dvadeset
puta više nego o srpskim. Neutralni bi promatrač pomislio da nisu Srbi
napali Hrvate, nego obratno, te da je srpskih žrtava bilo mnogo više
nego hrvatskih. Upravo traje suđenje vukovarskoj trojci u Haagu i
suđenje za događaje u ratnom zatvoru Lora u Splitu.
HTV i neki tiskani mediji objavljuju ih jedno uz drugo, dok neki
novinari Vukovar i Loru uspoređuju kao dva ravnopravna slučaja! Nedavno
je jedan vjerodostojni svjedok u Splitu rekao da nije bila riječ o
"civilnim žrtvama", nego o neprijateljskim špijunima i teroristima, da
nije bilo razglašenih grozota, pa ipak taj minoran i prije pravorijeka
suda nejasan slučaj iznosi se kao protuteža vukovarskoj tragediji
jednom od najstrašnijih razaranja i pokolja u novijoj povijesti. Ima
podosta "vodećih" udruga koje se bave i žrtvama rata, ali ne samo da
nikad nisu digle svoj glas protiv takvog nezapamćenog nerazmjera nego
su mu, dapače, uvelike pridonosile.
Sintagme "civilno društvo" i "ljudska prava" ne znače ništa.
Cijelo društvo je civilno, a ljudska prava obuhvaćaju sve ljude. Ali u
diktiranoj javnoj percepciji udruge iz Domovinskog rata, kojima daje
prednost spomenuta Strategija, mogu biti prezrene kao što su prezrene
hrvatske žrtve, a nasuprot njima "civilno društvo" tvore homoseksualci,
izviđači, "umrežena" omladina, "mirovnjaci", gongovci, "zeleni",
specifične ženske udruge i slični. Tko je vidio i da su "civilno
društvo" političke i kulturne udruge hrvatskih iseljenika, katoličke
misije u dijaspori! I tko je vidio da se u "civilnom društvu" promiče
hrvatsko domoljublje. Jer, u ovoj pretežito katoličkoj zemlji treba
nametnuti protukatoličke kriterije.
Ne smije joj se dati da Domovinski rat baštini kao slavu i
pobjednički trijumf, nego kao grijeh. Svrha muškaraca i žena u njoj ne
smije biti obnova nacije nego teatar liberalnih perverzija. Njezino
radništvo treba padati u još dublje ropstvo i siromaštvo dok će "vodeće
udruge" sa svojom elitističkom pozicijom samo potvrđivati zadani
raspored globalizacijskih elita koje će i dalje destruirati hrvatske
duhovne, nacionalne i materijalne temelje.
Pa je zato i zatražena ostavka Jadranke Cigelj, predstojnice Vladina
ureda za udruge, za koji je tim stručnjaka napravio strategiju. Drznula
se biti katolkinja i Hrvatica! A to se ni Bozanić ne usuđuje baš svaki
dan tek u oprezno izabranim prigodama!
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
Otvori KEKS Pay
