Vanjsko-politički analitičar Branimir Vidmarović bio je gost u emisiji Večernji TV-a. On je s novinarkom Deom Redžić prokomentirao stanje u Siriji te se osvrnuo na budućnost nakon pada Assadove diktature. Rat u Siriji traje od 2011. godine. Kakvo je stanje u zemlji, hoće li se ikada uspostaviti mir?
- Stanje je jako teško, dugi niz godina, to je humanitarna katastrofa. Bitan čimbenik na ovu situaciju je i ekonomsko stanje. Amerikanci su uveli kompletne sankcije prema Siriji, nitko ne može trgovati s njima dok je na snazi bio režim Assada. Oni su pak uveli velike poreze za obnovu i on je prebacio to na teret poreznih obveznika, odnosno na biznis. Tu ima puno sivih zona, a to uvođenje poreza bilo je uvedeno da se kažnjava retroaktivno, a bila je u međuvremenu i pandemija, to je sve dovelo do bijega kapitala i ljudi. Dio poreza je otišao u džepove Assadovih prijatelja, obitelji...
Bashar al-Assad se nalazi u Rusiji, što očekivati?
- On je postao teret. Rusi su znali da je nemoguće transformirati njegov način ponašanja i nemoguće je bilo za očekivati da će postati reformator, ali računali su da će biti manje nesposoban u toj korupciji. Postao je poput ruksaka koji se raspada, a morate nositi teret.
Je li ovo na neki način državni udar ili oslobođenje? Ili prelaz iz jedne u drugu diktaturu ili nešto drugo?
- Prevelika je euforija. Ovo je već puno puta viđeno. Jednostavno je kaos koji je lakši za menadžment izvana. Puno je interesa drugih zemalja. Ono što država treba sada je uspostaviti kontrolu nad vojskom, policijom, nad obavještajnim strukturama i bankama. U ovoj situaciji u Siriji je to jako teško izvesti, puno je interesa puno igrača. Teško da će tu biti mira. Euforija ravnoteže bit će vrlo krhka.
Što znamo o Abu Mohammedu al-Golaniju?
- Surađivao je s Al - Qaedom, špekulira se da je bio u dosluhu s MI6, navodno je u zatvoru upoznao tvorca ISIL-a koji je u njemu vidio potencijal. On ima 42 godine, a vrlo je progresivan. Džihadist milenijalac. Bio je na krilu reformacije vjere, ali oslonio se više na politički dio u karijeru, nije mu cilj širenje kalifata, već je fokus na etičku državu, a to je Sirija. To ga čini privlačnim. Zapad traži njegovu glavu.
Hrvatska je svojedobno imala svoje interese u Siriji, naftna polja. Ima li mogućnosti da se to vrati? Pomagala je Hrvatska i naoružavanjem...
- Naftna polja su odavno izgubljena, u ratu je nešto bilo oteto, ISIL-ovci su uzeli dio, nakon protjerivanja su tko zna u čijim rukama, Assadov režim je to prigrlio. No, sada gledati formalno pravno i tražiti pravdu ima smisla. No, tamo to sada ne funkcionira tako. Ako se jedna bušotina vrati, to bi bio uspjeh. Trebalo bi probati, pregovarati. Ako naša vlada uistinu jest financirala pokrete koji su bili pobunjenički, onda bi to moglo nešto značiti. Slučajno smo nešto pogodili. To nije za odbaciti.
>>FOTO Pogled u zloglasne sirijske zatvore: 'Zbog mučenja neki više ne znaju ni svoje ime'>>
Valjda je važnije pitanje može li Hrvatska vratiti ono što je u Hrvatskoj pokradeno!