Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović održao je upečatljiv govor na predbožićnom domjenku Srpskog narodnog vijeća u utorak u Zagrebu. Toliko upečatljiv da su ga ljudi nakon govora pitali tko mu ga je pisao (on je odgovarao da ga je napisao sam), a neki su primijetili da je govor više državnički nego ministarski i da treba vidjeti kakve će reakcije na govor biti u Parizu. U glavnom gradu Francuske, naime, danas boravi premijer Andrej Plenković, koji je prvi put, baš zbog obveze na sastanku “koalicije voljnih” u Parizu, propustio biti na domjenku SNV-a na pravoslavni Badnjak.
U nastavku prenosimo Božinovićev govor:
- Jednom je u razgovoru ostala misao da je najteže razgovarati onda kada mislimo da je već sve rečeno. A upravo tada razgovor ostaje najpotrebniji. Hvala vam što ste me primili u ovom ozračju koje je sve samo ne hladno. Jesmo li svoji, tko je moj bližnji i što mi znači biti građanin Republike Hrvatske. Danas zajedno slavimo blagdan mira, utjelovljenja i nove nade, i podsjetnik na to koliko je riječ snažna. Mi kršćani vjerujemo da je Bog stvarao riječju, a da se ta riječ upravo na Božić utjelovila među nama. Kao dijete, bespomoćno, siromašno, u štali. Riječ nikad nije neutralna. Ona je čin. Posebno kad dolazi od onih koji imaju odgovornost i vlast. Jer riječ može graditi povjerenje, ali može proizvesti i strah. Može otvoriti prostor za dijalog ili ga zatrovati ili zatvoriti za godine, pa i desetljeća. Stoga, u društvu koje je raznoliko dijalog nije dodana vrijednost, on je nužnost. Jedan mi je prijatelj nedavno rekao: lako je tebi biti većina, Hrvat u Hrvatskoj. To me je na svoj način pogodilo jer i sam potječem iz kraja gdje sam kao Hrvat bio manjina. Rekao je: prava snaga se pokaže kad govoriš iz pozicije većine, a misliš na manjine. Ne samo da se mogu složiti, već autentično osjećam da je u pravu. Riječi su moćne. A Božić je vrijeme kada bi one trebale donositi nadu, toleranciju i ljubav. Ne s visoka, nego iz jednakosti. Ne kroz upute, nego kroz razumijevanje. Pokušajmo zato prije izgovorenog staviti se u cipele onog drugog, pa čak i onda kad se u mnogome ne slažemo. Imam privilegiju što vodim sustav u kojem preko 26 tisuća ljudi svaki dan čuva sigurnost naše zemlje. Ono što je barem jednako važno je da čuvaju dostojanstvo, odnosno pravo svakog čovjeka da živi slobodno i poštovano. Policija je tu za svakoga, ne pita tko si i odakle si i koje si vjere, spola i jezika. Nju zanima jedno: poštuješ li zakon i poštuješ li druge. A naša je zadaća, i ono kako ja vidim ulogu naših institucija, da upravo zakon bude štit, a ne batina. Da je represija nužna u zaštiti reda, ali opasna, pa i pogubna, ako postane zamjena za dijalog. I zato ću danas reći tri stvari koje smatram ključnima za društvo kakvo sam siguran da želimo. Prvo, nitko ne smije biti nevidljiv. Manjina mora imati glas. I to glas koji se čuje, koji je ravnopravan. Ponosan sam što je Hrvatska moguće jedan od najboljih primjera u Europi po tom pitanju. Tu sam i u ime predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, koji svima šalje čestitke. I ono što je djelima potvrđeno prethodnih gotovo deset godina je da je to vrijednost od koje se ne odstupa. Drugo, razlike nas ne smije plašiti. One nas mogu obogatiti ako imamo hrabrosti slušati. I treće, zajedništvo nije kad svi mislimo isto. Zajedništvo je kad unatoč razlikama želimo graditi istu kuću. Hrvatska je domovina svih svojih građana. Nema prvih i drugih, nema slučajnih, svi su ovdje s razlogom i svi se imaju pravo osjećati dobrodošlima. Znam da će biti trenutaka izazova. Znam da će biti riječi koje bole. Povijest, ako hoćete i prošla godina, nas tome uče. Ali vas molim, ne kao potpredsjednik Vlade i ministar, nego kao čovjek, kao netko tko vjeruje u ovu zemlju, ako i kad takvi trenuci dođu, sjetite se zajedničkog cilja. Pokažimo mudrost. Napravimo korak jedni prema drugima, jer ako mi to ne učinimo, tko će?
Dužni smo ovu zemlju učiniti domom u kojem je svatko slobodan, vjerovati, pripadati i izražavati se kako želi sve dok time ne ugrožava zakone i slobodu onog drugoga. U kojem se čovjek ne mora boriti za poštovanje jer mu ono pripada po tome što postoji. A na poseban način i po tome što je građanin Republike Hrvatske. Građanin Republike Hrvatske. Ni manje ni više. Božić nije vrijeme za političke govore, ali za kraj ipak evo poruke koja dolazi iz usta političara kojeg ste danas pozvali da nešto kaže. Pa ću reći. Bit će sve u redu. Dok god biramo razum, umjesto galame. Dostojanstvo umjesto cinizma. I zajedništvo umjesto zidova. U ime Vlade Republike Hrvatske, predsjednika Andreja Plenkovića i moje osobno, želim sretan Božić vama i vašim obiteljima. Zdravlje i dobrota neka vas prate na svakom putu u svakom danu. Mir Božji Hristos se rodi.
Otvori KEKS Pay
Dok je ministar pričao o miru i Božiću Milošević je na današnji dan pričao o crnokošuljašima fašizmu i zds. Tko je tu lud. Pa ovi Srbi sami sebi su teret sa ovakvim ljudima koji ih vode u Hr.