SUBOTA 17.12.
Sve nekretnine - javni interes!
Nakon sjednice Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU novine pišu kako
“nema dogovora o prodaji nekretnina strancima”. Svakom normalnom građaninu
neugodna je već sama riječ “dogovor”. Niti bi o toj temi smjelo biti dogovora
u Hrvatskoj niti dogovora s Europskom unijom! Jer, tim bismo dogovorom pristali
da nešto što silom nisu upjeli ni Turci, ni Mlečani, ni Austijanci, ni Mađari,
ni Beograd... sada stranac kupi novcem. Da katastrofa bude veća, on bi to mogao
učiniti novcem kojeg se dokopao kupivši banke i velike državne, profitabilne
tvrtke, i novcem što ga uzima kao kamate na golemi dug što raste već pet godina.
Glavni pregovarač s EU, Vladimir Drobnjak, i neki HDZ-ovi dužnosnici već navješćuju
“otežavajuće okolnosti” u pregovorima zbog odredaba u Sporazumu o stabilizaciji
i pridruživanju koji je u Saboru izglasovao biši, Račanov sastav. Račan pak
uzvraća da u SSP-u postoje izuzeci za poljoprivredno zemljište i zaštićena
područja te odredba o generalnom izuzeću ako je to javni interes. Tko Saboru
smeta da sve nekretnine proglasi javnim interesom!? Zar je važnije nekoliko
karijera zbog kojih bi se prodala zemlja od same te zemlje!?
NEDJELJA 18.12.
Definicija javne televizije
U Stankovićevoj emisiji “Nedjeljom u dva”, u pauzi gostovanja velikih prijatelja
Hrvatske kao što su Aleksandar Tijanić, Haris Silajdžić i drugi, na red je
došao i jedan Tuđmanov ministar, Jure Radić. Pitanje je za gledatelje bilo:
koji je predsjednik bolji – Tuđman ili Mesić? Tuđman je dobio 69 posto, a Mesić
31 posto glasova. Tuđman toliki postotak nije dobivao ni na dvojim predsjedničkim
izborima. Upravo ta glasovanja gledatelja pokazuju koliko je HTV javna televizija.
Za one opcije ili ličnosti koje zagovaraju i promiču voditelji emisija poput
Stankovića, Latina, Ladišića... glasuje najviše 30, a ponekad samo 10 posto,
a protiv od 70 do čak 90 posto gledatelja! Stoga bi u zakonu o HRT-u ovako
trebalo definirati javnu televiziju: “Hrvatski se narod tisuću godina navikavao
na to da njime upravlja i da mu javna mjerila nameće manjina. Stoga javna televizija
u Hrvatskoj u informativno-političkim emisijama mora izražavati interes 10
do najviše 30 posto njezinih gledatelja. U skladu s tim treba izabrati ravnatelja,
glavnog urednika i ostale urednike te omogućiti nadzor koji će provoditi OESS,
HHO, HND i druge udruge zadužene za isključivanje većine iz javnosti.”
PONEDJELJAK 19.12.
Sanader zna reći samo – hoću!
Koliko obilje kompetencija ima naš veliki premijer! Darovit za pravosuđe,
prije nekoliko tjedana presudio je sudu koji je presudio Predragu Matvejeviću.
Prije nekoliko dana iskazao se kao poreznik pa je zaustavio odluku Ministarstva
financija da HRT-u naplati PDV. Danas je pak cijelu zemlju obradovao raskoši
svoga jezikoslovnog talenta, te je u povodu najnovijih sporova oko pravopisa
izjavio: “Ja neću pisati ne ću!” Sva tri puta dobio je pljesak slijeva, a
u izjašnjavanju o pravopisu postigao je svjetski rekord u svojoj već poslovičnoj
nedosljednosti: u istom dahu izgovorio je kako se “politika ne smije niti
će se miješati u ta pitanja” i onda se i te kako umiješao. To je isto kao
kad biste nekoga udarili nogom u jaja pa mu zatim rekli: “Samo da osjetiš
kako je bolno, inače te nisam namjeravao udariti.” No pitanje je hoće li
javnost pridati osobitu pozornost i ozbiljnost Sanaderovu stavu o “neću”
i “ne ću”, jer ju je naš premijer naviknuo na to da svim svojim političkim
ljubavima u Europi ne zna reći ni “neću” ni “ne ću”, nego samo – hoću!
UTORAK 20.12.
Križ u ruci “humanitarnog”
I bračni par američkih bogataša Melinda i Bill Gates (uz pjevača Bona) proglašeni
su osobama godine (u časopisu Time) zbog promicanja pravde i pomoći siromašnima
u trećem svijetu. Pravi izbor! Osobe iz zemlje koja siromašnima najviše otima!
I dok otima, proizvodi najviše humanitarnih mitova, mitova o ljudskim pravima,
demokraciji, slobodi medija, borbi protiv terorizma...
I što su ti mitovi svjetske sućuti i pravde jači, siromaštvo su i nepravda
u svijetu veći. Proizvoditelj žrtve postao je i njezina savjest! Od usta koja
izgladnjuje, Zapad traži riječi zahvalnosti zbog mrvica koje im udjeljuje!
Da bi i to “dobročinstvo” pretvorio u medijsku demonstraciju svojega bogatstva
i glamoura!
Bogataši se i ne bi oholili u svome bogatstvu da nema siromašnih: ja imam,
a on nema – taj egoistični užitak, u kojem je jednako važno “ja imam” kao i
“on nema”, traje od pamtivijeka. Sva čovjekoljublja, sve religije, sve revolucije
koje su ga htjele promijeniti same su ga prihvatile. Ostala je još samo religija
bogaćenja u kojoj križ u ruci drži – “humanitarni” Sotona!
SRIJEDA 21.12.
Hrelić – svenabavište i sveučilište
Na Hrelić, zagrebački buvljak, sajam svega i svačega, koji sada kane ukinuti,
idu tražiti i kupovati i sirotinja i – umjetnici. Sirotinja jer je jeftino,
umjetnici (povjesničari umjetnosti, restauratori, književnici, glumci...) jer
se tamo otkrivaju iznimno vrijedne stvari. Tamo vam se svašta može dogoditi:
da kupite ušminkani auto koji ništa ne vrijedi, da rolu za ribičiju platite
više nego što košta u središtu grada, ali i da budzašto kupite sliku, komad
namještaja ili kakav predmet koji vrijedi cijelo malo bogatstvo... No uglavnom
– tu sirotinja prodaje sirotinji. Pa koga je prevario život, neće ga prevariti
Hrelić. S Hrelića se vraćaš kući s osjećajem da si zadovoljio potrebu, iz elitne
prodavaonice vraćaš se kao potrošač iz trenda. Tko ukine Hrelić, napravit će
zločin nad ljudima koji tamo prodaju i kupuju i – kulturocid. Jer, Hrelić je
svenabavište i sveučilište. Tamo mogu istraživati sociolozi, psiholozi, etnolozi,
povjesničari umjetnosti, restauratori, modni dizajneri, ponešto i kriminalisti,
promatrati književnici, scenaristi, staretinari, razgledajući nešto naučiti
obrtnici, stolari, postolari, krojači, vodoinstalateri... Hrelić ima sve, i
ono što baš nigdje drugdje ne možeš naći. Pa bi ga mogao i ukinuti nitkov kakvog
nema nigdje drugdje doli u Zagrebu.
ČETVRTAK 22.12.
Vrata zatvorena
za potomstvo
U staromodnim predodžbama vjenčanje je slika sreće dvoje ljudi, a vrhunac je
i smisao te sreće – potomstvo. Nijedan ljudski čin kao vjenčanje nije tako obvezan
prema budućnosti, nije tako malo svrha sam za sebe koliko mu je svrha nešto drugo,
to jest djeca. Različiti oblici proslave vjenčanja u različitim podnebljima i
vremenima – proslave su obnove ljudskog roda. Kad subotom gledate svatove što
trube u okićenim automobilima, obvezno ćete vidjeti i nacionalnu zastavu, koja
ne govori ništa drugo nego da se mladić i djevojka spremaju obdariti zemlju potomstvom.
U posljednje su vrijeme dva britanska vjenčanja imala planetarni odjek, a oba
su potpuna suprotnost toj slici: vjenčanje poluoronulog princa Charlesa i njegove
poluoronule ljubavnice Camille, te današnje vjenčanje pjevača Eltona Johna i
dugogodišnjeg mu ljubavnika Davida Furnisha. Gledali smo na TV-u obje te sreće
koje su tražile i našle poklonstvo svijeta svojoj pustoši, simboličnoj smrti
Zapada koja ga doskora stvarno čeka jer sva vrata svoje sudbine zatvara za potomstvo.
PETAK 23.12.
Gotovini ne trebaju stilske figure
Oko sto tisuća blagdanskih čestitaka poslano je do danas iz Hrvatske generalu
Gotovini u Haag. Tu naklonost generalu, kao i dosad, knjiški će mudraci objašnjavati
iz epskih pjesama, iz tradicije, iz narodne privrženosti odmetnicima od zakona,
hajducima, pustolovima, pojedincima suprotstavljenim vlasti, legendama... Ništa
od toga nije istina. Ratništvo, pobjedničke zasluge i pothvati Ante Gotovine
mogu se točno opisati, točno se može opisati značenje Oluje za Hrvatsku i njezino
stanovništvo, tom opisu nisu potrebni ni narodna mašta ni deseteračke stilske
figure. Gotovina nije nikakva apstrakcija, nego konkretni zapovjednik, nije
guslarski junak, nego odgovoran i vješt ratnik. Zemlja koju je s ostalim zapovjednicima
i vojnicima oslobodio nije fikcija – ona je na svojoj vlastitoj koži osjetila
grozotu četničkog zločina i okupacije, olakšanje i radost nakon pobjede te
zahvalnost osloboditeljima. Svi oni koji naklonost Gotovini objašnjavaju kao
kolektivni iracionalizam krivotvore posve racionalnu Gotovininu ulogu u ratu
i posve normalnu zahvalnost koju narod prema njemu osjeća. Utoliko veću zahvalnost
i utoliko veće ogorčenje zbog njegova uzništva što nema ni najmanjeg dokaza
da je učinio bilo kakav zločin.
Otvori KEKS Pay
