Zahvaljujući opciji automatske reprodukcije videozapisa na YouTubeu, uhvatio sam se neki dan u pokušaju slušanja jedne od brojnih rasprava u Saboru. Nekoliko minuta poslije otvorio sam nedjeljno evanđelje, u kojem Isus jednu od svojih priča zaključuje uzvikom: "Tko ima uši, neka čuje!"
Unatoč strukturiranom pokušaju saborske rasprave, one mnogobrojne riječi praćene žestinom i preglasnim decibelima nije bilo jednostavno povezati u smislenu cjelinu. Nisam uspio "čuti". Čini se da nigdje kao u ovdašnjem najširem političkom spektru ne postoji ovakva hiperinflacija riječi. Nije to govorništvo, već demagogija. Za razliku od govorništva, koje bi trebalo biti umijeće smislenog i jasnog prenošenja znanja i ideja publici, demagogija je umijeće varanja, podilaženja i glumljenja iskrenosti.
Najgora hiperinflacija je u medijima koji iskorištavaju brojne maloumnike da protežiraju njihova politikantstva.