Prema mnogim pokazateljima na kraju Drugog svjetskog rata nismo imali ništa. A onda su došli partizani i uništili sve. Preuzeli smo komunizam, govorio je slavni francuski komičar Michel Colucci, poznatiji kao Colouche, a da ga prethodno nismo testirali na životinjama. Naravno, naš slobodarski narod je mudro šutio, trpio nenarodnu vlast, jeo jednu vrstu jogurta i povremeno gledao košarku. Među Hrvatima nije bilo članova SKH, nije bilo režimskih književnika ili redatelja. To se tada zvalo Jugoslavija, a sada nas HTV i HDZ uče da se treba reći bivša država. Kao da su sva ta desetljeća u Jugoslaviji (tamnici svih njenih naroda; odjednom da se čovjek onda upita tko je tu bio tamničar) pojeli skakavci, zauvijek progutala bespuća povijesne zbiljnosti.
U demokracijama kukasti križ kažnjiv je po zakonu. U Hrvatskoj, maloj i zbunjenoj, pokušava se sve i svašta
I, eto tako, ljeto je, a u Europskoj uniji postoje, žive i traju dva paralelna svijeta. Jedni koji uživaju slobodno u životu i drugi koji su mrzovoljni. Koji mrze i kad se vesele.