Nezadovoljstvo seljaka otkupnom cijenom pšenice uskoro će kulminirati svađama i oko kukuruza, dok nam s druge strane uvoznu bilancu i dalje ‘popravljaju’ grašak iz Moldavije, tikvice iz Albanije, paprike i rajčice iz Jordana, mrkva i limun iz Turske, jagode, maline i kupine iz Tanzanije i Urugvaja, bademi iz Salvadora, lješnjaci iz Gruzije… Apsurdu do apsurda očito nema kraja, što stručnjaci pripisuju vječnom nepostojanju hrvatske poljoprivredne strategije, što ćemo i koliko toga svake godine zasaditi i zasijati, ali i needuciranosti, siromaštvu, pa i lijenosti hrvatskog agrara...”