Nedavno sam čuo da je Mark Twain napisao kako "društvo koje je suma svoje taštine i pohlepe nije društvo nego ratno stanje". Gotovo sam siguran da je Twain odavno rahmetli i da je Halleyev komet simbolički i stvarno bio na njegovu rođendanu i odlasku, tako da ne vjerujem da je rečenicu napisao s pogledom na nas.
Svejedno, iz nedokučivih dubina prošlosti napravio je hiperrealističan portret trenutnog ne-društva i aforistički, u svom stilu, objasnio što nam se događa. Taština i pohlepa pretvorili su nas u front, neprekidnu bitku sa samima sobom i iz te ludosti teško može biti izlaza. "Rat je braćo, rat junaci...", ori se i u hrvatskoj himni, onim strofama koje ne pjevamo da se ne bi narušila domovinska idila gdje rijeke teku, naknadno dodano more šumi, a Hrvat i iz malog groba poručuje da ljubi svoj narod.
Ljudi pojedinačno laki su plijen lovcima na glave, a ljudi u društvu još su lakši plijen lažnim prorocima, velikim vođama, nacionalnim spasiteljima. Mase se prelako nagovori i na najveće gluposti. Kolektivno okretanje glave od zločina činjenih u njihovo ime kao gimnastička je vještina s kojom povijesno valja računati
Otvori KEKS Pay
