Predsjednik u Brezovici, premijer i šef Sabora na utakmici, indiferentni narod po plažama – slika je i prilika Dana antifašističke borbe 2026. godine. U javnom prostoru antifašizam se sve češće izgovara tiho, s nelagodom, uz obaveznu ogradu ili pak neskriveni prezir. Kao da se zemlja stidi jednog od rijetkih dijelova svoje povijesti koji je nedvojbeno svrstava na pobjedničku stranu najveće civilizacijske borbe 20. stoljeća!
Nitko razuman ne osporava da je nakon Drugoga svjetskog rata uslijedio komunistički režim obilježen političkom represijom, zatvaranjima i zločinima. O tome treba govoriti otvoreno, bez relativizacije. No problem nastaje kada se antifašizam i komunizam proglašavaju sinonimima, pa se zajedno odbacuju, čime se briše razlika između borbe protiv fašizma i autoritarnog sustava koji je uslijedio nakon rata.
nije partizanski antifašizam isto što i saveznički...saveznici su donijeli istinsku slobodu u zap.europu,dok su partizani donijeli još goru diktaturu od ustashke a da ne govorimo pokolju i do 200 tisuća ljudi bez suda...pa francuska je nakon rata imala oko 50 milijuna ljudi i obračunala se sa domaćom petom kolonom tako da pobila 8 tisuća ljudi a u jugoslaviji koja je brojila 15-ak mil. ljudi su komunisti pobili i do 200 tisuća,pa čak i žene i djecu...to nije nikakav antifašizam,nego ZLO !