Unatoč skepticizmu mnogih promatrača oko održivosti sporazuma postignutog između Irana i SAD-a prošlog tjedna, čini se kako taj sporazum (tzv. Memorandum o razumijevanju) pokazuje znakove da bi mogao potrajati. Svaki je skepticizam vezan za trajnost tog sporazuma opravdan jer je puno onih kojima taj sporazum ne odgovara, ali upravo to Trumpov pokušaj čini značajnijim i zanimljivim za promatranje. Ova situacija, istovremeno, ima ogledni karakter jer nam omogućuje da vidimo kako stvari i inače funkcioniraju u američkoj vanjskoj politici. Glavna je pogreška promatrati američku vanjsku politiku kao monolit. A to je, na žalost, upravo optika kojom nam većina medija predočava i tumači zbivanja oko ovog sporazuma. Zbog toga sve s tim u vezi i djeluje tako karikaturalno, površno i kaotično. Prije svega, važno je skrenuti pozornost na to kako glavnu riječ u vanjskoj politici SAD-a nema predsjednik, već Pentagon i njegovi politički produžetci u Kongresu.