Nakon što je Ustavni sud blokirao njegove ambicije da, uzmogne li skupiti većinu, postane hrvatski premijer, Zoran Milanović nije više sav svoj. Na svom prvom postizbornom pojavljivanju na presici na Pantovčaku izgledao je nesigurno, zbunjeno, nije to bilo ni pola onog ZM-a kojeg smo imali prilike gledati posljednjih nekoliko godina. A pogotovo proteklih mjesec dana. Buntovnik je u nokdaunu.
I bio je u šoku jer nije očekivao da u Hrvatskoj postoji još netko tko će se usuditi učiniti ono što inače on bez skrupula radi drugima. On je taj Ustavni sud i ustavne suce u njemu oblatio na najgori način, govoreći kako mu ne mogu ništa, niti za njega predstavljaju nešto više od bukve u šumi. Na teži način on je sada spoznao najsuroviji zakon prirode koji vrijedi i u politici. Svi smo mi u istoj bari, u kojoj su šarani i štuke. I kad je pomislio da od štuke nema jačega, pojavio se gigantski som. Uvijek u bari postoji veća riba.
Milanović si je zamislio da je iznad Ustava, države i građana. E pa nije tako. Suludo je da postoje ljudi kojima je normalno da mandatar daje mandat sam sebi. Al to su oni kojima je bilo normalno 45 godina komunističkee tiranije i jednoumlja i zagovaraju povratak istoga.