U ovih desetak dana uguralo se nekoliko povijesnih događaja kojima su se stvarale različite republike ili zajednice unutar Bosne i Hercegovine. Hrvati, Srbi, Bošnjaci i ostali doživljavaju HZ Herceg Bosnu, ZAVNOBiH, Dayton, AVNOJ s potpuno oprečnim uvjerenjima. Ono što je za jedne praznik, za druge je pokušaj oživljavanja nepostojećih tvorevina. Obilježavanja 18. studenoga, 21. studenoga, 25. studenoga i 29. studenoga izvrsni su povodi za "naše" i "njihove" ratove. Ti su datumi povod i za žestoke rasprave tko je više pridonio (raz)gradnji daytonske, avnojevske, zavnobihovske, hercegbosanske, odnosno višenacionalne, entitetske, građanske, unitarne ili pak neke druge BiH.
Istina za Bosnu i Hercegovinu je sljedeća: Umjetna je to tvorevina bez obzira na neku srednjovjekovnu povijest koja se opet ne veže na jedini unitaristički narod jer jednostavno tada nije ni postojao nego baš na ova druga dva, a nije postao ni do trenutka kada ga Josip Broz nije uveo kao konstitutivni narod da bi ublažio utjecaj Srba i Hrvata, kao i što u nekom širem smislu nije ni bilo nacionalne svijesti do 90tih godina, kao i što je stvorio samu saveznu Republiku BIH da bi umanjio srpski hegemonizam, a djelomično i oslabio hrvatski utjecaj. Uglavnom BIH mu je poslužio kao dobar alat za izravnavanja snaga u Jugoslaviji (alat je bila i autonomija Vojvodine, kasnije i Kosova). Sav taj naum je na kraju i doveo da BIH završi u krvavoj agresiji Srbije, ali istina i u krvavom građanskom ratu. Bošnjacima nitko ne oduzima pravo da uživaju nacionalnu svijest i da BIH bude njihova nacionalna država, ali se jednostavno moraju pomiriti da postoje i interesi i prava druga dva naroda. Države ne moraju biti unitarne i građanske, od Belgije, Švicarske, dijelova Italije, Španjolske itd.. svi bi se trebali okrenuti ekonomskim probicima i nastojanjem da BIH narodi, ljudi pa i građani bolje i dostojanstvenije žive.