Zanimljivo je kako se neke teme same od sebe preklope, kao da su se dogovorile da će se sresti. Desilo se to s jednom aktualnom temom ovih dana, a to je manjak svećenika, o kojemu su se raspisali mediji, a radi se o valu koji je proteklih nekoliko desetljeća zahvatio Katoličku crkvu ponajviše na Zapadu i, dakako, osjeti se i kod nas. Premda Hrvatska u odnosu na većinu zapadnih zemalja odlično stoji po tome pitanju. No dok se s jedne strane bilježi manjak svećenika, tj. svećeničkih zvanja, vrlo je neobično susresti svećenika bez posla, iliti svećeničke službe, kako se to naziva u Crkvi.
Ako se svećenstvo prihvaća po pozivu (tako barem kažu), onda žalopojke idu na adresu Svevišnjeg jer ne poziva dovoljno. No Bogu se ne prigovara. Ako je pak svećenstvo obična profesija po vlastitoj odluci, bez jasnog poziva "odozgo" onda crkvene djelatnike treba izjednačiti u pravima i obvezama sa svim drugim djelatnicima što podrazumijeva utvrđeni opseg radnih obveza, primjerena plaća, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, sva radna prava iz kolektivnog ugovora, pripadanje svih građanska prava......, (npr. slobodno sklapanja bračne zajednici i podizanja djece) ...... pa ako i dalje bude manjak svećenika treba posegnuti za uvozom stranih djelatnika kao što več imamo u građevinarstvu, ugostiteljstvu......