Ponovno se u Katoličkoj crkvi kad je riječ o seksualnom zlostavljanju maloljetnika ili pedofiliji dogodilo nešto što se nije smjelo dogoditi. Ovoga puta ne radi se ni o prikrivanju, ni o zataškavanju, ni o negiranju toga gnjusnog zločina, nego jednostavno o tome da je sve bilo po zakonu s jedne strane, a s druge nimalo nije bilo normalno. Kako nije bilo normalno? Pa eto tako da smo ovih dana doznali kako je svećenik iz jedne nadbiskupije bio osuđen za pedofiliju na zatvorsku kaznu od devet mjeseci, nakon koje izlazi iz zatvora i kao i svaki drugi zatvorenik postaje slobodan čovjek. I to je neupitno. Međutim, premda slobodan, takav svećenik nije baš najbolji "prorok u svojem selu", pa ga nadbiskup šalje u drugu biskupiju, kojom upravlja biskupijski administrator, koji je bio upoznat sa svećenikovom prošlošću (koji je u međuvremenu i materijalno obeštetio žrtvu svojih nečasnih radnji). On ga zbog nedostatka svećenika, ali i činjenice da je informiran da je dotični odslužio svoju kaznu, angažira kao župnika. I to u dvije župe. No kad je sve provalilo u javnost, sadašnji biskup te biskupije smjesta ga lišava župničke dužnosti (namjerno ne spominjem ničija imena, jer je važan modus operandi, a ne samo tko je u njemu sudjelovao).
Pa trenutna uprava Vatikana ih štiti. Znalo se kardinala Vigana ekskomunicirati zbog verbalnog delikta, ali ovdje se ne reagira tako promptno odnosno uopće se ne reagira. Tu je sve jasno. Katolička vjera je najbolja moguća ali je trenutna uprava Vatikana najgora moguća i to je sve.