Kako je moguće da Austrija s oko 9 milijuna stanovnika ima 470 studijskih programa, a Hrvatska s 3,8 milijuna stanovnika ima više od 1700 prijediplomskih i diplomskih studijskih programa? U proteklom se desetljeću broj studija na našim visokim učilištima samo gomilao, a broj studenata smanjivao! Zbog koga postoje studijski programi za kojima ne postoji interes studenata, ni potreba na tržištu rada, pa mladi ljudi s diplomama 'vise' na burzi ili su prisiljeni iseljavati, što produbljuje naše demografske probleme?
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, krajem kolovoza 2024. u evidenciji HZZ-a bilo je 16.850 visokoobrazovanih osoba, što je skoro petina ukupnog broja nezaposlenih. Sveučilišna autonomija ne može javna visoka učilišta i državu lišiti odgovornosti što godinama svjesno produciraju odnosno odobravaju sve više studija s kojima mladi neće imati ni posao, ni perspektivu, a time neće moći pridonositi ni razvoju zemlje. U desetak godina udvostručen je broj prijediplomskih studija kojih je 2013./2014. prema podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) bilo 660, a ove godine 1313! U istom smo razdoblju izgubili gotovo 61 tisuću učenika, što se reflektira na smanjenje broja studenata. Prema procjenama, posljednjih godina 10 posto maturanata ode na studij u inozemstvo, također dosta studenata odlazi na diplomski u druge države EU, a istodobno smo na začelju Unije po broju stranih studenata.
U što se pretvorilo visoko obrazovanje u Hrvatskoj? Imamo jako puno studija s kojima mladi neće imati posao
Imamo ih više od 1700, a imamo tri i pol manje studenata nego što ih je na austrijskim sveučilištima.
Komentara 32
Svako selo ima visokoškolsku ustanovu u kojoj predaju srednjoškolski profesori. Nivo nula i sramota
Imamo i situaciju da svako selo u Hrvatskoj ima visokoobrazovnu ustanovu sveučilište i veleučilište.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Profesori su na mnogim fakultetima postali sami sebi svrha. U vrijeme mog studiranja upisna kvota je bila 20, završilo nas je 10-ak, a ostali su odustali. Svi smo našli posao u struci. Danas se na isti studij upisuje 50-60 studenata, a većina njih nikada ne nađe posao u struci. Broj profesora se na istom studiju naravno poduplao pa sada upisuju previše studenata samo da bi održali svoja radna mjesta.