Siromaštvo među radničkom klasom u SAD doseglo je najvišu razinu još od šezdesetih, nakon što su prošle godine zbog recesije milijuni ljudi izgubili posao. Još 2008. siromašno je bilo 13,2 % američkog stanovništva (39,8 milijuna ljudi), da bi se ove godine to popelo na 14,3 %, odnosno 43,6 milijuna siromašnih. Porast siromaštva je najviši od 1994., ali su predviđanja bila još crnja; spominjale su se brojke od 14,7 ili čak 15 %.
Brojke još nisu crne kao tijekom velike krize tridesetih, kad je u siromaštvu živjelo čak 60 % Amerikanaca (više od 73 milijuna stanovnika), ali su alarmantne. Siromašne djece je 20,7 % (prije 19 %), a posebno su pogođene etničke manjine: siromašnih Hispanaca je 25,3 posto (prije 23,2 %), a Afroamerikanaca 25,8 % (prije 24,7 %), dok je i među bijelcima porastao broj siromašnih, sa 8,6 % na 9,4 %.
Sve veći broj obespravljenih i osiromašenih građana plodno je tle za različite demagoge poput "čajankara", koji smatraju da su za sve kriva građanska prava, ravnopravnost i feminizam, jer je sve bilo tako lijepo dok su crnci "znali svoje mjesto", a žene ostajale doma i odgajale djecu.
To što u to vrijeme kad je bijela srednja klasa bila "jednaka, ali malo jednakija od drugih" nije bilo Kine ni Indije u koje odlaze proizvodnja i radna mjesta, ni predsjednika koji nabijaju deficite, ni suludo pohlepnih korporativnih čelnika (nekad je u kapitalizmu plaća direktora i vlasnika tvrtki bila najviše 20 puta veća od radničke, a danas taj nesrazmjer dosiže i nekoliko tisuća puta), teško je objasniti narodu pogođenom recesijom. Kako će njihov bijes i očaj biti politički iskorišten, vidjet ćemo.
Otvori KEKS Pay
dobar članak, svaka čast !!!