Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt ponovno je nametnuo odluke. Manje je važno na što se te odluke odnose. A odnose se na financiranje primjene novih tehnologija u izbornom procesu i način otplate duga slovenskom Viaductu po međunarodnoj arbitražnoj presudi. Mnogo je bitnije da je izravni međunarodni intervencionizam "živ" u BiH i tri desetljeća nakon okončanja rata.
Iako je dio javnosti i političkih struktura pozdravio Schmidtovo (ponovno) posezanje za famoznim bonnskim ovlastima, poražavajuća je spoznaja da BiH nije u stanju biti suverena i neovisna država ni nakon 30 godina. Teško da je itko, osim najvećih pesimista, te 1995. mogao pretpostaviti da će institucija visokog predstavnika biti aktivna do danas. Doduše, u znatno promijenjenim međunarodnim okolnostima, ali s manje-više istim učinkom. Kakav je, zapravo, učinak djelovanja institucije visokog predstavnika, vidi se po nefunkcionalnosti institucija vlasti u BiH.
Visoki predstavnik sam po sebi je poništio suv3renitet BiH. I dok postoji osoba sa tom funkcijom suvereniteta neće biti. U stvari dok će ta funkcija postojati BiH neće biti država. To je protektorat Zapada i baš ništa više. Dok jeok je tako njeno ulaženje u bilo kakve asocijacije je smiješna priča.