Ovoga utorka (4.11.) grčkog ministra migracija Thanosa Plevrisa očekuje težak sastanak s njemačkim ministrom unutarnjih poslova Alexanderom Dobrindtom u Berlinu. Konzultacije dvojice ministara neće biti jednostavne, iako imaju vrlo slična stajališta o pitanju neregularne imigracije. Obojica žele poslati istu poruku – da „ilegalni“ migranti neće imati šanse u Europskoj uniji. I obojica bi najradije potpuno zatvorili europske granice za izbjeglice. Ipak, postoje i razlike u mišljenju, piše DW.
Thanos Plevris imenovan je ministrom migracija u srpnju 2025. – kao nasljednik Makisa Voridisa, koji je podnio ostavku zbog skandala vezanog uz zlouporabu europskih poljoprivrednih subvencija. Od prvog dana na dužnosti Plevris je ponosno isticao: „Bit ćemo prva europska zemlja s najstrožim propisima za ilegalni ulazak."
Novi ministar, koji je prije ulaska u konzervativnu stranku Nova demokracija 2012. godine pripadao krajnje desnoj i islamofobnoj stranci, bio je godinama prije imenovanja poznat po svom antimigrantskom stavu. Još 2011. godine iznio je svoje poglede na postupanje s izbjeglicama i migrantima na događaju koji je organizirao krajnje desni časopis Patria. Kako je tada rekao, migracijski se problem može riješiti na dva načina: čuvanjem granica i „mjerama odvraćanja“ koje bi Grčku pretvorile u „pakao“.
Čuvanje granica, tvrdio je, zahtijeva žrtve, a oni koji bi živi stigli u zemlju ne bi trebali dobiti nikakve socijalne naknade, hranu ni piće, niti pristup zdravstvenoj skrbi. „Mora im biti gore nego u njihovim zemljama – pakao im mora izgledati kao raj u usporedbi s onim što će ovdje doživjeti“, predlagao je tada Plevris.
U srpnju 2025., kao novopečeni ministar za migracije i azil, bio je nešto umjereniji – barem u izboru riječi. „Tko nema pravo na azil, bit će ili zatvoren ili vraćen natrag“, najavio je i odmah u parlamentu podnio odgovarajući prijedlog zakona. Taj je zakon usvojen usred ljeta – glasovima zastupnika vladajuće stranke, ali i manjih stranaka pozicioniranih desnije od Nove demokracije.
„Grčka neće prihvatiti migrante iz Njemačke“
Nova grčka politika odvraćanja po pitanju bijega i migracija vjerojatno će u Njemačkoj naići na razumijevanje. No u jednoj su točki stavovi dvojice istomišljenika, Plevrisa i Dobrindta, suprotstavljeni: njemački ministar unutarnjih poslova želi vratiti nekoliko tisuća izbjeglica natrag u Grčku, dok grčki ministar migracija traži način da to spriječi. „Grčka ni u kojem slučaju neće prihvatiti migrante iz Njemačke“, ponavlja Plevris.
Ova razlika proizlazi iz tzv. sekundarne migracije. Tisuće izbjeglica, koje su u Grčkoj priznate kao tražitelji zaštite, nastavljaju put prema Njemačkoj – bilo zato što tamo imaju prijatelje ili obitelj, bilo zato što se nadaju boljoj budućnosti. Takva putovanja su zakonita, ali je nezakonito podnijeti drugi zahtjev za azil u drugoj državi EU-a. Prema šengenskim pravilima, priznati tražitelji azila mogu slobodno putovati u druge države Europske unije najviše 90 dana unutar pola godine. Prema Dablinskom sporazumu, izbjeglica može tražiti azil samo u prvoj zemlji ulaska u EU – u ovom slučaju u Grčkoj.
Ali nije lako kontrolirati ostaju li izbjeglice priznate u Grčkoj dulje od 90 dana u Njemačkoj. Nije ni poznato koliko takvih „sekundarnih migranata“ ima – procjenjuje se između 26.000 i najviše 60.000 ljudi koje bi Dobrindt rado vratio u Grčku, a koje Plevris ne želi primiti natrag. Za oba političara ovo je i pitanje unutarnjopolitičkog profiliranja: žele pokazati svojim biračima da su strogi prema „ilegalnima“. Iako bi povratak nekoliko tisuća ljudi zapravo trebao biti sporedno pitanje u bilateralnim odnosima.
Dobrovoljna solidarnost, fleksibilna odgovornost
Pravi problem za obje zemlje je dugoročna provedba novog europskog pakta o azilu i migracijama, koji bi trebao stupiti na snagu 1. srpnja 2026. Njemačka i druge sjeverne članice EU-a inzistiraju na tome da se Dablinski sporazum o migracijama, koji odgovornost za prihvat izbjeglica prebacuje na vanjske granice, ponovno u potpunosti primjenjuje.
Grčka i ostale mediteranske zemlje žele da se primijeni dogovoreni mehanizam solidarnosti. One bi pozdravile obvezni mehanizam koji bi pravednije raspodijelio teret unutar EU-a. No kako to nije predviđeno novim paktom, ni one se ne smatraju strogo obveznima. Za Grčku je ključni pojam „fleksibilna odgovornost“. To znači da bi u slučaju povećanja broja dolazaka izbjeglica iznad kapaciteta zemlje trebalo povećati i preraspodjelu izbjeglica u druge članice EU-a. Ako sjeverne zemlje uskrate svoju, ionako neobvezujuću solidarnost, Grčka će manje strogo provoditi Dablinski sporazum.
Nova statistika o bijegu
Migracije su unutarnjopolitički važno pitanje u cijeloj EU, osobito u doba američkog predsjednika Donalda Trumpa i uspona krajnje desnih stranaka i njihove ideologije u Europi. Iako je broj zahtjeva za dodjelu azila u 27 zemalja članica EU-a između 2024. i 2025. pao i gotovo svugdje ostao znatno ispod razine iz 2015., samo se u mediteranskim zemljama – dakle na južnim, teško nadziranima vanjskim granicama EU-a – broj zahtjeva za azil udvostručio.
Od siječnja do rujna 2025. oko 100.000 izbjeglica stiglo je u Europu svim mediteranskim rutama, a 42 posto zahtjeva za dodjelu azila u EU-u podneseno je u Španjolskoj, Italiji i Grčkoj. Prema broju zahtjeva po stanovniku, Grčka je broj jedan u EU-u, a Cipar je na drugom mjestu. Od 2021. do danas Španjolska, Italija i Grčka su pod sve većim pritiskom. Broj dolazaka znatno je manji nego 2015., ali od 2021. ponovno polako i stalno raste. Za održivost sustava azila ključno je da se oni koji nemaju pravo na njega vraćaju u svoje zemlje podrijetla. No u prosjeku, na razini cijele EU, vraća se samo svaki peti podnositelj čiji je zahtjev odbijen.
Otvori KEKS Pay
90% ih želi samo socijalnu skrb a ne posao a to je način i uzrok problema u Europi