Pamtim je iz prošlog stoljeća. Jedna od cura - dečkih baš i nije preveč bilo! - koje su 1997. pokretale Gong, jednu, tada se tako činilo, krajnje subverzivnu i opasnu društvenu ustanovu kojoj je smisao da HDZ-u oteža izborne krađe. A kralo se, pamtimo to na različite načine, u vrlo širokom rasponu metoda, od ubacivanja viška izbornih listića, preko krivotvorenja rezultata po izbornim mjestima, do sirove i surove propagande u režimskim medijima.
Istina, HRT je u to vrijeme, ipak, bio bolji i slobodniji nego danas - našlo bi se među urednicima i novinarima hrabrih i ispravnih, te naklonjenih opoziciji, pa čak i Srba po nacionalnosti; svega, dakle, čega danas na Prisavlju ni u tragovima nema - ali je sustav tako bio postavljen da ni za stotinu godina HDZ nije mogao izgubiti vlast ni u glavnom gradu, ni u državi. Ako bi što krenulo u tom smjeru, predsjednik Republike Franjo Tuđman bi, u Zagrebu se i to dogodilo, svojom imperatorskom voljom poništio izbornu volju građana, ili bi se tajne službe, skupa sa svojim kanalizacijskim podzemljem, nadigle da provođenjem nasilja i kojekakvih kriminalnih radnji preokrenu tokove demokratskih procesa. I u tome su, do osnivanja Gonga, bile vrlo uspješne. Bilo je to opasno vrijeme, kao što je i ovo u kojem danas u Hrvatskoj živimo. Vrijedi se prisjetiti kako je 6. lipnja 1997. uniformirani pripadnik Predsjednikove osobne garde, satnik Tomislav Brzović, zvani Beba, pokušao udarcem u glavu namotanim vojničkim opasačem u Puli ubiti Vladu Gotovca, usred predizbornog skupa ususret Predsjedničkim izborima. Satnik Brzović udarajući Gotovca povikao je: "Ja sam hrvatski ustaša! Živio Ante Pavelić!"
Ono što ljudi, vjerojatno, ne shvaćaju, a u čemu bi im mogao pomoći njezin govor, e kad bi ga mogli čiste glave čuti, jest da pitanje fašizma nije pitanje toga na kojoj si se strani i s kakvim imenom i prezimenom zatekao
Otvori KEKS Pay
