Da je radikalni, militantni i krešteći moralizam u javnom djelovanju
ljudski nepoštena, intelektualno nerazumna i profesionalno vrlo rizična
strategija dobro zna svaki iskusni polemičar. Tu staru istinu, po svemu
sudeći, napokon će morati naučiti i nevelika skupina hrvatskih lijevih
stavotvoraca i političara, samozvanih moralnih tajkuna, koja je
godinama terorizirala javnost demonizacijom NAS i divinizacijom NJIH.
Svi DRUGI za njih su bili ljudska strašila i moralni gubavci:
nazadnjaci, ognjištari, ratni profiteri, ustašoidi, ratni zločinci,
eurofobi, pretvorbeni kriminalci, nacionalisti. Navodni hercegovački i
Tuđmanovi razmeteni, pohlepni i zli sinovi. I još gore kćeri.
Svekoliko ljudsko i moralno "smeće".
A onda je došla najtoplija hrvatska jesen u posljednjih pola stoljeća,
koja je našim goropadnim "lijevim" i "liberalnim" moralnim vertikalama
donijela samo tmurne dane, javnu sramotu i egzistencijalne nevolje.
Sunčana je jesen najprije nečujno, a potom sve glasnije i jasnije
rušila mit o moralnoj superiornosti glasnika "novog doba".
Zla se javna sudbina najprije okrutno poigrala plahim i goropadnim
stupničarom "Nacionala" Srećkom Jurdanom, koji je pripit pretukao
vlastitu ženu u nazočnosti nesretnog malodobnog sina. Virus liberalnog
nasilništva prenio se zatim na saborskoga zastupnika, leksikografa i
bivšega ministra dr. Antuna Vujića. Njega je ugledni novinar i
književnik Denis Kuljiš javno optužio za ugrozu vlastite sigurnosti i
života zbog koje je prvi put u životu bio prisiljen unajmiti tjelesnog
čuvara. Zla kob nakratko je pogodila i trajno gnjevnog saborskog
zastupnika Nenada Stazića, koji se primitivno obrušio na novinarku
Anitu Malenicu.
Ipak, najgora sudbina zasad pogodila je marljivu i moralistički krajnje
agresivnu saborsku zastupnicu SDP-a Ingrid Antičević-Marinovića, čiji
je muž, kako je to slikovito sažela novinarka Jasna Babić, "opljačkao
majku Ane Magaš, počinio poreznu utaju, izdao profesionalnu tajnu te
osramotio profesiju". Naknadno su je mediji i osobno okrivili da je
nešto opasno muljala u vezi s prodajom pomilovanja narkodilerima,
posredujući između pohlepnog muža (koji je ta pomilovanja naplaćivao) i
predsjednika Mesića, koji ih je odobravao.
Ako, dakle, ima a ima nečega dobra u jesenjem sumraku
samozvanih moralnih tajkuna, onda bi se to "dobro" moglo ogledati u
spoznaji koja je teolozima i filozofima, pa i svim poštenim ljudima,
odavno znana: da dobro i zlo paralelno žive u svakom od nas. Ta bi
spoznaja možda mogla pripomoći i moralnim vertikalama da napokon
prihvate poučak koji je, kad je agresivno javno moraliziranje u
pitanju, davno postavio James Q. Wilson u knjizi "Moralni osjećaj". Taj
poučak glasi: "Kad ljudi žele donositi moralne prosudbe, trebaju to
činiti privatno i šapćući."
GOST SURADNIK
