U mraku između dva nabrijana automobila, u trenutku kad marama bačena u zrak dotakne tlo, vozači stišću gas do daske i odjure u noć, želeći dokazati da je njihova “pila” najbrža. Dakako da to netko snima, jer u pravilu je to scena iz američkih filmova u kojem netko i strada. Vratimo se u realnost, na zagrebačke ulice, na kojima se također voze podešeni automobili, a za volanom su brzi i žestoki vozači, neki to spremni i dokazati. Ključno je samo, na legalan ili ilegalan način.
– Kriza je i nas streetracere pogodila, auti su u garaži, čekaju se bolja vremena. Radi se o skupom sportu, samo posebno gorivo (120 oktana) stoji pet eura po litri, a za dan utrkivanja na Grobniku potroši se oko 30 litara – priča Hrvoje Šiletić. Otvorio je tvrtku O.CT tuning i s njom dobio Audi S2. A onda počeo pobjeđivati.
– Krenuo sam slagati automobil, a kako sve volim raditi kvalitetno, krenuo sam s najboljim dijelovima, razvila se ljubav. Naslijedit će ga moja djeca.
Vozio je 300 km/h u Audiju RS4, ali na njemačkoj autocesti, gdje je to dozvoljeno.
– Kad sam prošao kraj Porschea Turbo, prijatelj mi je rekao: “Evo čovjeka za utrku”. Stisnuli smo obojica gas. No, tamo se poštuju pravila, nema pretjecanja s desne strane, kada je smanjenje brzine na 120 km/h svi koče, nema divljanja – dodaje Šiletić, koji se utrkuje isključivo na legalnim 402 Street Race utrkama.
Jasminka Beganović radila je kao pomoćni mehaničar od prvog dana na Malibuu, najbržem vozilu u Hrvatskoj, koji je na službenim utrkama postavio rekord – 10,3 sekunde na 402 metra. Radi se o američkom Chevrolet Malibuu iz 1981. u vlasništvu Edvarda Galića.
– Straha nemam, pa sama sam s Edom 10 mjeseci slagala auto. Osjećaj kad stisnete gas je nevjerojatan, lijepi vas za sjedalo. Utrkivala sam se na prvoj utrci, izgubila u prvom krugu u svojoj Isuzu Asuni, ali važno je sudjelovati. Kasnije sam bila u organizaciji i kao voditelj sudaca – priča Jasminka.
Ne rade probleme
– Za sve je kriv film Mad Max iz 1979., od tada me privlače brzi automobili. Ovakvog V8 Muscle cara u regiji nema, sama baza nije skupa, ali dijelova sam uložio više od 60.000 eura i ne bih ga prodao, to je ljubav – priča hrvatski rekorder Edvard Galić, inače trgovac dijelova za Porsche.
Treniraju isključivo na utrkama, a aute paze i maze kako ih ne bi oštetili jer su u njih uložili bogatstvo.
– Među streetracerima je 200 licenciranih vozača, nikad nitko nije napravio problem, sve su to obiteljski ljudi, koji gaje ljubav prema brzoj vožnji. Važno je imati vrijeme, mjesto, auto i uvjete kako bi zadovoljili svoje trkačke ambicije. Sve izvan toga su diletanti – kaže Zvonimir Dasović, organizator 402 Street Race utrka i vlasnik tuning kuće A3M.
Što je s ilegalnim utrkama?
– Nakon 2004. policija je napravila dobar posao. Naravno, svaki kvart ima knight ridere, ali organizirani sustav ne postoji, napravili smo sve da ih maknemo s ulice tako što organiziramo utrke. Ljubitelji oktana nemaju uvjete, tek stazu na Grobniku i Mičevcu, nedostaje mjesta gdje bismo se mogli utrkivati. Oni koji se žele klizati idu na klizalište, drugi odlaze na bazen, ne plivaju u Savi – dodaje Dasović, inače član UO Hrvatskog auto i karting saveza. Na Mičevcu, koji spominje, radi trener sigurne vožnje Ivo Markanović iz AMC-a, koji je policijske presretače učio dinamičnoj vožnji.
– Treba sve raditi što brže, svaku radnju napraviti ranije, zakasni li se s reakcijom i djelić sekunde, postaje kritično. Učili smo razne tehnike vožnje pri većim brzinama, kako sigurno zaustaviti vozilo, kako se prepriječiti ili parkirati pod ručnom kočnicom… Sve je moguće dok je automobil na cesti, kad ste na travi, tada nema spasa. Pri 200 km/h nije uvijek moguće spasiti se jer znanje pomažu do neke granice. Tada preuzima fizika, koja je neumoljiva. Ipak, zna li što treba napraviti, vozač si itekako u kritičnoj situaciji može pomoći – kaže Markanović.
Oprez – ležeći policajci
Najbolje je ni ne dovoditi se u kritične situacije na cesti i probleme s policijom.
– Policija nema ništa protiv utrka, ali one moraju biti organizirane i prijavljene, i to uz prisustvo Hitne pomoći. Utrkivanje u sklopu prometa nastojimo spriječiti. Presretači znaju susresti streetracere, ali njih zakon pod tim imenom ne poznaje. Ilegalnih utrka je bilo, dogovarale su se SMS-ovima, a provodili smo akcije kako bismo to spriječili. Postoje i one utrke, od semafora do semafora, gdje se vozači ne poznaju, za koje je dovoljan tek pogled. Takve slučajeve sankcioniramo – objašnjava Viktor Forjan, načelnik Odjela za sigurnost cestovnog prometa PU zagrebačke. Poduzete su i konkretne mjere, na dvije najpoznatije lokacije za ilegalno utrkivanje. Kod Inine zgrade te na Sajmišnoj cesti osvanuli su ležeći policajci.
– Uhvate li presretači vozače koji u gradu voze 50 km/h iznad dopuštene brzine imamo odriješene ruke jer za kazne iznad 10.000 kuna možemo izreći zaštitnu mjeru, a sud može odrediti i do 60 dana zatvora. No, za vožnju izvan naseljenih mjesta imamo tek novčane kazne, od 3000 do 7000 kn, dakle ne možemo i uhititi vozača – zaključuje Forjan.
Uvijek se pojavi neki novi dečec koji bi prebrzo htio stati uz bok starim i iskusnim streetracerima i nađe se u novinama na onim stranicama uokviren u crno...