Dana 29. listopada 1922. godine završio je fašistički Marš na Rim, samo dva dana kasnije premijer je postao Benito Mussolini, a Italija je u povijesti ostala zapamćena kao kolijevka fašizma. Večernji list, upravo u povodu stote obljetnice rađanja te ideologije, a potom i ostalih totalitarističkih režima koji su odveli Europu do najsmrtonosnijeg rata u povijesti, objavljuje specijal "Sto godina fašizma".
U njemu Večernjakovi autori i stručnjaci donose detaljne analize relevantnih tema te, iako smatram da je Večernjakov tim napravio odličan specijal, u ovoj uvodnoj riječi moram naglasiti da bih zapravo voljela da ovaj magazin nikada nije nastao. Da se ništa od ovdje opisanog nikada nije dogodilo i da povijest 20. stoljeća ne nosi crnu mrlju koja se i dalje nadvija nad nama. Da ne moramo znati što su fašizam, nacizam i staljinizam, logori i gulazi, plinske komore i genocid. Ali moramo, a dva su glavna razloga za to. Prvi je taj što su se svi ti užasi uistinu dogodili, koliko se god to na trenutke činilo nevjerojatnim, a povijest je važno shvatiti i od nje se ne smije okretati glava.
Što se krije iza Mussolinijeva Marša na Rim kojim su crnokošuljaši doveli fašizam na vlast
Kralj Vittorio Emanuele III. povjerio je Mussoliniju sastavljanje vlade tako da on, pravno gledano, nije došao na vlast revolucijom i nasiljem, već u skladu s ustavom, dok je marš bio samo pokazivanje moći koje je to omogućilo
Komentara 18
Staljinizam? Je li to neko drugo ime za komunizam ili njegova neodvojiva sastavnica? Prvo morate biti načisto s tim. Dok ne izjednačite sva zla, umjesto da jedno umanjujete, možete pisati specijale, ali ih nitko neće čitati niti će vas smatrati objektivnim. Europske vlade i Europski parlament su to davno učinili. Samo ne hrvatski novinari, koji i dalje imaju svoju istinu.
Socijalisticka stranaka bila je najjaca i pobijedila na izborima u Njemackoj i svi znamo kaj je to donijelo svijetu.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Kada ce jedno slovo o pohodu “krvavoga bravara”?