Roditelji tinejdžera koji pod svaku cijenu žele vidjeti curu ili dečka na drugom kraju grada traže pomoć stručnjaka kako ih sada zadržati doma, stariji i kronični bolesnici brinu se hoće li se zaraziti i umrijeti u samoći bez mogućnosti da se oproste s bližnjima, radnici strahuju zbog otkaza, a oni koji rade zbog zaraze na poslu, adolescenti i studenti brinu se zbog školovanja i odvojenosti od vršnjaka. Epidemija COVID -19 promijenila je živote građana koji traže psihološku pomoć preko telefonskih linija Hrvatske psihološke komore i društva, te Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar. U Zavodu im je na raspolaganju 16 stručnjaka. Među njima je i psihijatrica za djecu i adolesecente dr. Zrinka Ćavar, voditeljica odjela za mentalno zdravlje djece i mladih Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar. Zovu ih, kaže Ćavar, ljudi iz cijele zemlje kao i oni koji rade u inozemstvu te se brinu hoće li zbog samoizolacije vidjeti obitelji ili ih zaraziti. Od 18. ožujka primili su skoro 2500 poziva za psihološkom pomoći iz svih županija i od hrvatskih državljana iz inozemstva. Ljudi su u stresu, a kronični bolesnici trebaju posebnu podršku. Ali ne samo oni.
- Zvala me je majka djece u dobi od godinu i tri godine, ona i muž rade od kuće za računalom od 8 do 16 sati. Kaže mi 'poludit ću, žderem se što moram u isto vrijeme raditi i brinuti za djecu koja plaču i premala su da razumiju da mama i tata rade od kuće'. Žalili su mi se i radnici jedne zagrebačke tvrtke koja radi u tri smjene kao da se ništa ne događa, a u smjeni je po sto ljudi i ljudi se boje zaraze. A gazda ne želi da se smanji proizvodnja. Zovu i ljudi iz Dalmacije koji su ostali bez posla. Stariji se boje ako se zaraze umiranja u samoći i kod njih je jači strah da se neće moći oprostiti od najdražih više nego od smrti. Sad me je zvao čovjek i kaže mi 'ja sam gladan', a nepokretan je i djeca su mu daleko. Prestrašno. Spojila sam ga sa Crvenim križom i pučkom kuhinjom – priča dr. Ćavar. Zvali su je i ljudi zbog akutne stresne reakcije na potres i kod njih i kod djece. Najmanje zovu srednjoškolci, ali zato zovu njihovi roditelji.
- Nazvao me otac adolescenta i kaže mi 'stojim na vratima, nokautirat ću ga jer ne želim da ide iz kuće, a ne mogu ga obuzdat jer on hoće ići curi i gotovo' - priča Ćavar. Studenti su anksiozni jer se brinu oko polaganja ispita u ovim okolnostima, ali i za obitelji zbog zaraze. Ćavar dodaje da je dobni raspon osoba koje su ih zvale od 8 godina do 92 godine, s tim da su ih češće zvali odrasli zaposleni građani. Uz pozive građana zabrinutih zbog rizika od zaraze, osobito ljudi s kroničnim bolestima – imunološkim i onkološkim bilo je i poziva zbog specifičnosti izolacije i samoizolacije (bračnih konflikata zbog ranije disfunkcionalnog bračnog odnosa, obiteljskih sukoba zbog nepoštivanja preporuka izolacije pojedinog člana obitelji, najčešće adolescenta ili supruga, ponekad i roditelja iz rizične skupine, zatim zbog izrečenih radnih obveza u nekim djelatnostima, gubitka posla, te potresa... Učestalo im se javljaju i građani s kroničnim problemima mentalnog zdravlja za koje je sadašnja situacija iznimno stresna i treba im jača psihološka podrška.
Neda Pleić, predsjednica Društva psihologa u Splitu strahove ljudi iz Splitsko-dalmatinske županije sažima da se mladi brinu zbog budućnosti, srednja dob zbog egzistencije, stariji zbog bolesti. Javljaju im se i srednjoškolci, studenti, ljudi srednje dobi, stariji i kronično bolesni koji strahuju od fatalnih ishoda u slučaju zaraze. Otežan im je i pristup liječnicima, a među njima su i onkološki bolesnici koji se liječe u Zagrebu.
- Javljaju nam se i otočani koje odsječenost od kopna podsjeća na rat, kad su bili u blokadi i ljudi stradali u ratu kojima ova situacija potiče retraumatizaciju i trudnice zabrinute za djecu i nesiguran svijet u koji će ih donijeti. Srednjoškolci se brinu zbog škole i zahtjeva profesora i hoće li upisati željeni fakultet, a studenti zbog ispita. Adolescente muči i što su zatvoreni u kući i ne mogu vidjeti vršnjake. Ali dio mladih kao da živi svoj san jer je za njih biti zatvoren u kući i družit se s virtualnim prijateljima nešto što su oduvijek htjeli jer su ih stalno tjerali vani. Puno ljudi srednje dobi je ostalo bez posla. I mladi i stariji od nas traže utjehu, da ih sasluša netko tko će ih razumjeti - kaže Pleić.
Andreja Bogdan, klinička psihologinja i predsjednica Hrvatske psihološke komore ističe da Mreža telefona za psihološku pomoć Hrvatske psihološke komore i Hrvatskog psihološkog društva obuhvaća 25 telefonskih linija na kojima je 24 sata dežurno 150 psihologa i kliničkih psihologa volontera. U Zagrebu sa psihologom građani mogu razgovarati na pet telefonskih linija, a u svakoj županiji imaju po jedan dežurni telefonski broj na koji građani mogu dobiti stručnu pomoć. Primili su u dva tjedna 500 poziva građana različite dobe, među kojima je bilo 75 % žena, najviše poziva, njih, oko 50 %, bilo je iz Zagreba, što je, ističe Bogdan, očekivano s obzirom na broj stanovnika i potres koji je dodatno pojačao osjećaj gubitka kontrole i bespomoćnosti. Povećani broj poziva nakon potresa imali su i iz sjevernih županija. Najveći broj građana koji su zvali imaju poteškoća u prilagodbi na ograničenje kretanja i organizaciju života u svom domu.
- Problemi koje građani navode su osjećaj intenzivne uznemirenosti, anksioznosti praćene tjelesnim simptomima (znojenje, lupanje srca i slično), nemogućnosti koncentracije na svakodnevne aktivnosti, poremećaj spavanja, nesigurnost i strah zbog moguće zaraze ili ponovnog potresa. Roditelji koji rade zovu nas zbog djece koja su sama kod kuće i kojima ne mogu pružiti sigurnost i koja se moraju sama snalaziti oko obaveza u nastavi online, pitaju kako pomoći djeci koja su anksiozna i uplašena, pa se ne mogu usredotočiti na nastavu. Mlađima nedostaju prijatelji ili partneri, brinu se kako će završiti školsku godinu ili semestar, a ako su odvojeni od obitelji onda im je još teže... Stariji nas zovu zbog usamljenosti, nesanice ili nemogućnosti rješavanja svakodnevnih problema, nabave lijekova, hrane - kaže Bogdan. Sa oko 5% osoba koje su im se javile provedeno je višekratno telefonsko savjetovanje, a isto toliko upućeno je psihijatrima.
VIDEO Vodeći hrvatski znanstvenici predviđaju kad bi mogla završiti pandemija
Savjetovalište Modus
095 5800 322
Hrabri telefon za djecu
116 111
Hrabri telefon za odrasle
0800 0800
Centar za krizna stanja KBC-a Zagreb
01 2376 470
Brojevi za psihološku pomoć dostupni svaki dan od 08:00 do 22:00
01/6468 338
01/6468 334
01/4696 297
01/2991 356
01/6468 35
01/4696 107
01/6468 337
01/4596 276
Kad prođe ovo najtraženiji će biti psihijatri !