Rudolf Ovčariček, 65-godišnjak iz Mihaljekovog Jarka, još od četvrtka prosvjeduje ispred pogona svog nekadašnjeg poduzeća u kojem je radio, Jedinstva u Krapini. Na parkiralištu ispred ulaza postavio je i šator koji su mu u noći sa četvrtka na petak i uklonili. No, nakon što je grubo kršenje njegovih prava prijavio policiji, kaže kako ga od petka više nitko ne dira, a policija dolazi svaka tri sata da vidi je li sve u redu.
Odlazak u privatnike
Inače, Ovčariček je do 1983. godine bio šef proizvodnje u ljevaonici Jedinstva, prije 31 godinu otišao je u privatnike, no sa svojih je novozaposlenih 15-ak radnika i dalje nastavio raditi kao kooperant Jedinstva. Kad se prije 19 godina Jedinstvo privatiziralo, većinski vlasnik postao je Josip Mihalić. Uz osnovnu djelatnost - proizvodnju kontejnera, Mihaliću je ljevaonica sa 54 ljevača donosila gubitke od 500 tisuća tadašnji maraka. Stoga ga je Mihalić, tvrdi Ovčariček, zamolio da ljevaonicu uzme u najam, a u listopadu 2001. da je i kupi na 30 mjesečnih rata.
- Do konca travnja nikakvih problema nije bilo, čak sam uz dotadašnja 54 radnika zaposlio još i dodatnih 33. Kupivši pogone Jedinstva, u proizvodnju sam uložio nekoliko milijuna kuna. Kupio sam nekoliko kompjutorskih strojeva, uveo dvije nove ljevačke linije za čak 400 radnika, uveo sam i tlačni lijev. Radili smo za vojnu industriju kotače za tenkove, proizvodili smo visokosofisticirane rudarske lampe za rudnike u Australiji, no kad sam jednog dana preko Praznika rada otišao na nekakvo slavlje u Slavonski Brod, gdje sam se susreo s najpoznatijim konstruktorima strojeva s područja bivše Jugoslavije, Mihalić me je preko noći izbacio iz pogona Jedinstva i to navodno samo zato što nisam platio dvije rate za kupnju ljevaonica. Grubo je prisvojio sve moje strojeve, prostor, trošio moj repromaterijal, a prodavao je čak i gotove proizvode koje sam ja napravio. No, to nije sve, bio je toliko drzak da je račune za već isporučenu robu preusmjeravao na svoj žiro račun. Zbog toga što mi je onemogućavao raditi i što nisam mogao isporučivati robu na strana tržišta, morao sam plaćati i velike penale. Čak sam neku robu morao dovršavati i u Kerestincu, kako stranim naručiteljima ne bih plaćao milijunske zakasnine - rekao je Rudolf Ovčariček.
Dodaje i kako ima sudsku odluku da nije kasnio s plaćanjem, no pravna država oglušuje se. Zbog svega što mu se dogodilo je ostao i bez cjelokupne imovine, uzeli su mu, kaže, i kuću, a i cijela obitelj je zbog toga ispaštala.
Neće odustati
Tvrdi kako će ispred Jedinstva, čak i ako padne snijeg i po hladnoći prosvjedovati dok mu se ne vrati teško stečena imovina koju je izgubio pretvorbom.Inače, Jedinstvo danas zapošljava 700-tinjak radnika, raspolaže s 300 tisuća četvornih metara vlastitih poslovnih prostora i ostvaruje godišnji prihod od 500 milijuna kuna, a temeljni kapital iznosi im 126,6 milijuna kuna.
Klasicna Privatizacija za jedan euro...Tipicni primer Privatizacije u RH "nerentabilnih"drzavnih preduzeca...najpre ima firma gubitke od preko 500 hiljada maraka.. .Firmi preti likvidacija,radnici na ulici..Odmah nakon toga isti ti sefovi kupe ili unajme istu tu Propalu firmu za pisljivih nekih stotinjakjak kuna da ne kazem 1 euro....i za kratko vreme dovedu firmu na zdrave noge.....cudo bozje i nakraju svadja medju sefovima !!!!!