U hrvatskom javnom prostoru tema transrodnih osoba u zadnje vrijeme dobila je znatnu pozornost, najviše zbog situacije iz Zambije u koju je upletena transrodna osoba, što je istaknuo bivši saborski zastupnik Ivan Pernar. Tema je aktualna i drugdje u svijetu, a kako bismo ju bolje razumjeli, klinička psihologinja Marina Grubić u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 odgovorila je na brojna pitanja i riješila neke nedoumice.
"Transrodnost je biološki uvjetovana i odrastati s transrodnošću nije nimalo lako, za bilo koje dijete, a onda to nije lako ni za njihove roditelje", započela je, objasnivši da je transrodna osoba ona kojoj se rodni identitet ne poklapa s biološkim spolom. Navodi kako se transrodnost može primijetiti već od druge godine djetetova života, kada obično počnu birati aktivnosti koje su tipične za drugi spol. No, ističe psihologinja, sve ovisi o djetetu. Dok će se neki izjasniti i izboriti za sebe, "postoje djeca koja su sramežljiva i koja se sjećaju da su se u vrtićkoj dobi htjeli igrati s dječacima, ali se nisu usudili".
Takve stvari izazivaju stres koji postepeno postaje sve veći i izaziva patnju, rekla je Grubić, dodajući kako ti negativni osjećaji s vremenom postaju izraženiji, te se javljaju psihološki poremećaji. "Najčešće dolaze kod nas djeca zbog anksiozno-depresivnih problema" otkrila je, napominjući da su djeca koja dođu kod nje već bila kod dječjih psihijatara, koji su procijenili da bi se moglo raditi o rodnoj disforiji. "Oni koji dođu kad dođu kod mene, odnosno psihijatara, otprilike jedna trećina djece nije transrodna" kaže.
Grubić je napomenula da od 2015. godine postoji lista stručnjaka koje je imenovalo Ministarstvo zdravlja, a koji brinu o transrodnim osobama i djeci. Smatra kako organizacija pozitivno djeluje na broj tranzicija spola jer transrodne osobe imaju mjesto na kojem mogu potražiti pomoć.
Kaže da transdjevojkama, koje su biološki muškarci, treba više vremena da se jave nego transdečkima, no najvažnije je, ističe, postojanje edukacije za roditelje i za djecu. "Ako se djeci ne dopusti tranzicija u adolescenciji u tom razdoblju, trideset do pedeset posto pokuša samoubojstvo" upozorila je Grubić. Naglasila je i da transrodnost nije bolest, a tretira se kod psihijatra i psihologa "zato što zbog transrodnosti imaju patnju, a ne zato što bi transrodnost bila psihička bolest".
Što se tiče procesa tranzicije, on prvenstveno zahtjeva da transrodna osoba godinu dana posjećuje psihologa ili psihijatra. Potom idu kod drugog stručnjaka, a ako oba stručnjaka potvrde da se radi o transrodnosti, osobu se može uputiti na hormonalnu terapiju, opisala je psihologinja. U dječjoj dobi se ne obavljaju kirurški zahvati, no djeca mogu ići na hormonalnu terapiju, a velik dio skrbi pokriven je HZZO-om, no kod nas se ne izvode operacije, dodala je.
Spomenula je i porast anksioznosti koji je primijećen kod djece. "Jako se naglašava nakon pandemije, ali taj rast je počeo desetljeće prije se jasno vidi. U praksi smo svjesni koliko je taj rast išao i prije pandemije. Jedan od razloga je sigurno i to da su jedne od promjena u društvu velike, da adolescenti koji jesu u toj fazi da im je samima teško i da se moraju prilagođavati na životne promjene. Dakle, ima tu brzih promjena, sve je nekako brže i zahtjevnije" smatra Grubić. Rekla je i da na porast anksioznosti utječe digitalizacija, zbog koje se adolescenti ne uspoređuju s vršnjacima već s tisućama ljudi na društvenim mrežama. "Naravno da je veće očekivanje da će imati niže samopouzdanje jer ne može nikako udovoljiti nekakvim kriterijima za biti dobar uspješan i lijep" zaključila je.
Otvori KEKS Pay
Ova je najbolji dokaz da se glupost moze ‘primjetiti’ u svim dobima.