O poslu psihologa u zatvorskom sustavu i zaštiti ljudskih prava zatvorenika u kontekstu ove profesije razgovarali smo s dvjema vrsnim psihologinjama, Bernardicom Franjić Nađ iz Odjela za psihološku potporu službenicima zatvorskog sustava i probacije u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te Đulijanom Badurina-Sertić, voditeljicom Odjela za dijagnostiku u Centru za dijagnostiku u Zagrebu istog ministarstva. Povod za razgovor nedavno je objavljena knjiga "Psihologija u promociji i zaštiti ljudskih prava" u kojoj su koautorice.
Kako biste opisale svakodnevicu rada zatvorske psihologinje; koje su razlike u odnosu na klinički ili savjetodavni rad izvan zatvora?
Posao je specifičan s obzirom na to da je većina kolega zaposlena na radnim mjestima savjetnika za tretman, radnim mjestima na kojima ravnopravno rade psiholozi, socijalni radnici i socijalni pedagozi. Njihova je zadaća voditi zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora, poticati ga na rad, organizirano provođenje slobodnog vremena i obrazovanje u pojedinačnom programu izdržavanja kazne zatvora. Uz to se zatvoreniku pomaže u smanjivanju rizičnih čimbenika koji su pridonijeli počinjenju kaznenog djela i osnaživanju i pripremi za život na slobodi. To se postiže specijaliziranim tretmanskim programima, savjetovanjem i drugim intervencijama.
Kako se otkrivaju i definiraju specifični rizični faktori za svakog pojedinog zatvorenika?
Rizični kao i faktori koji pridonose antisocijalnom, kriminaliziranom ponašanju, ali i snage pojedinca na kojima se promjene trebaju temeljiti, pitanja su na koja odgovaraju psiholozi Centra za dijagnostiku u Zagrebu na temelju provedene psihološke procjene i psihodijagnostike. O procijenjenim rizičnim i zaštitnim čimbenicima, rizicima koje zatvorenik predstavlja za sebe i svoju užu i širu zajednicu, riziku za ponovno počinjenje kaznenog djela predlažu se i konkretni sigurnosni uvjeti, tj. konkretan zatvor ili kaznionica u kojoj svaki pojedini zatvorenik može ili treba nastaviti izdržavati kaznu zatvora.
Tijekom izdržavanja kazne zatvorenika psiholozi provode i stručne postupke kroz individualni i grupni rad kao što su psihoedukacija, psihoterapijsko savjetovanje, kognitivno-bihevioralne intervencije i dr. S obzirom na broj osoba lišenih slobode te narušeno i fizičko i psihičko zdravlje ove populacije, probleme ovisnosti, poteškoće prilagodbe i odvojenost zatvorenika od obitelji i bliskih osoba rad svakog psihologa u sustavu izrazito je dinamičan i zahtjevan. I mi veći dio dana provodimo "u zatvoru", okruženi rešetkama, brojnim zaključanim vratima, strogim pravilima...
Rade li psiholozi i sa službenicima zatvorskog sustava?
To je važan dio našeg rada. Kroz Centar za izobrazbu sudjelujemo u izobrazbi pravosudnih policajaca, službenika tretmana, strukovnih učitelja i svih drugih službenika sustava, a preko Odjela za psihološku potporu službenicima zatvorskog sustava i probacije provodimo aktivnosti kao što su edukacija, savjetovanja, supervizije i psihološke krizne intervencije kako bismo pomogli u očuvanju njihova psihičkog zdravlja.
Kakva je uloga psihologa kad je riječ o zaštiti ljudskih prava zatvorenika?
Zatvorenicima je oduzeta sloboda kretanja, ali ostala prava moraju biti zaštićena – pravo na smještaj, prehranu, rad, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, kontakt s obitelji i pravnu pomoć. Psiholozi im pomažu osvijestiti prava i odgovornosti, zauzimati se za njih na primjeren način te prihvatiti nužna ograničenja. Procjenom osobnosti i psihičkog zdravlja na početku kazne smanjuje se rizik diskriminacije i povećava osjetljivost na individualne potrebe.
Kako manjak osoblja i prenapučenost utječu na prava zatvorenika?
To su faktori rizika za pojavu brojnih neprilagođenih ponašanja zatvorenika i pojavu fenomena koje nazivamo "prizonizacijom". Prenapučenost povećava mogućnost ugroze osobnog integriteta i sigurnosti. Zatvorenik, osim što se mora prilagoditi striktnim pravilima ustanove, mora se prilagoditi i zahtjevima i nepisanim pravilima zatvoreničke zajednice, neki u takvim uvjetima postanu preosjetljivi i reaktivni, neki se povlače i pasiviziraju do "nevidljivosti". Optimalan broj stručnjaka, koji su, čini se, sve manje zainteresirani za rad u zatvorskom sustavu, može, svojim radom, prevenirati negativne posljedice boravka pojedinaca na izdržavanju kazne ili izvršavanju odgojne mjere.
Psiholozi su odigrali ključnu ulogu u uvođenju zajednice UZOR 2018. u najveće zatvore i kaznionice kako bi potaknuli rehabilitaciju i kvalitetu života zatvorenika u sustavu. Kakvi su rezultati ove zajednice?
Zajednice UZOR implementirane su u kaznena tijela različitih razina sigurnosti. Riječ je o modelu organizacije života zatvorenika koji počiva na tri ključne sastavnice: sustav organizacije u skupinama s jasno podijeljenim zadacima i odgovornostima, svakodnevno vrednovanje načina na koji zatvorenik poštuje norme zajednice te sudjelovanju zatvorenika. Očekuje se aktivnost i samoorganizacija, i to ne samo u radnim aktivnostima nego i u aktivnostima suživota kroz upravljanje zajednicom; skupine za radne zadatke, odbor za prijam, odbor za aktivnosti i odbor za suživot. Time se potiču odgovornost, samostalnost, planiranje vremena, razvoj socijalnih vještina i konstruktivno rješavanje problema – kompetencije ključne za život na slobodi. Unatoč izazovima, uključujući pandemiju i prekapacitiranost sustava, praćenja pokazuju pozitivne rezultate. Službenici procjenjuju da su odjeli u kojima djeluje UZOR organiziraniji, sigurniji i ugodniji, a zatvorenici aktivniji i primjerenijeg ponašanja.
Slične dobrobiti ističu i sami zatvorenici. Najvažniji rezultat je promjena kulture: umjesto pasivnog izdržavanja kazne, razvija se aktivno sudjelovanje u vlastitoj promjeni. Jedan od primjera su zatvorenici Zajednice UZOR u Kaznionici u Glini koji su sami uredili staru zgradu – od prostora do WC kotlića i slavina. Nakon toga vrlo dugo nije bilo nijednog oštećenja ni troška popravaka, za razliku od drugih odjela. Bili su ponosni na ono što su stvorili – i iskreno tužni kada je zgrada stradala u potresu. UZOR je pokazao da se rehabilitacija ne događa slučajno – ona se događa kada sustav dosljedno potiče odgovornost, dostojanstvo i svakodnevnu praksu zdravih odnosa.
Poglavlje “Ljudska prava u zatvorskom sustavu i zajednica UZOR” započele ste citatom "Način na koji društva postupaju s osobama lišenim slobode zapravo je lakmus-papir njihove stvarne predanosti ljudskim pravima!" britanskog zastupnika Jacka Strawa. S obzirom na taj kriterij, kako biste ocijenili hrvatsko društvo?
Riječ je o zahtjevnom kriteriju. Hrvatski sustav posljednjih godina pokazuje nastojanje da ljudska prava promatra sadržajno, kroz razvoj programa i uvođenje UZOR-a. Izazovi poput prekapacitiranosti i infrastrukturnih ograničenja postoje. No sve je veća stručna svijest da je dostojanstvo temelj rehabilitacije, a ne suprotnost sigurnosti. Napravljen je napredak, ali ulaganja i razvoj moraju se nastaviti. Način na koji postupamo prema osobama lišenim slobode doista govori o zrelosti društva.
Otvori KEKS Pay
