Brojni američki predsjednici nisu samo voljeli neki sport, nego su se njime služili za stvaranje društvenih i političkih veza. John Sayle Watterson, autor knjige "Predsjednici i njihove igre", koja govori o sportskom životu prvih ljudi SAD-a, rekao je:
- U dvadesetom stoljeću imali smo golferske, pokeraške pa čak i teniske kabinete.
Dodao je da je Obamina vlada prva vlada u kojoj se njezini članovi najviše ističu u – košarci.
- Pretpostavljam da je i to jedna vrsta modernizacije - rekao je Watterson.
Theodore Roosevelt bio je poznati ljubitelj aktivnosti pod vedrim nebom, i njegovoj strasti prema lovu i planinarenju Amerika duguje svoj uhodani sustav nacionalnih parkova. Stariji Roosevelt volio je i "bijeli sport" i njegovu vladu zvali su "teniskim kabinetom". William Howard Taft imao je svoj "golferski kabinet", a Warren G. Harding volio je dvije zelene stvari – golf-teren i stol za kartanje. Na sastancima njegova "pokeraškog kabineta" odvijali su se važni politički dogovori; no, budući predsjednik Herbert Hoover odbijao je kartanje.
Neki predsjednici bili su istaknuti sportaši: Gerald Ford bio je all-star igrač američkog nogometa, a George H. W. Bush (stariji) bio je možda najbolji sportaš od svih predsjednika; na Yaleu je bio u sveučilišnoj momčadi u bejzbolu i nogometu. Kennedyji su, pak, bili poznati po ljubavi prema jedrenju i obiteljskom igranju "touch footballa", skraćene varijante američkog nogometa.
I Jimmy Carter i Bill Clinton igrali su košarku u srednjoj školi, ali nisu s tom aktivnošću nastavili. No, demokratska stranka se i prije Baracka Obame mogla pohvaliti jednim velikim košarkaškim imenom.
Bill Bradley je sin imućne i ugledne obitelji iz Missourija koji je (neočekivano) pokazao veliki talent za košarku; s visinom od 1,96 metara bio je tražen na mnogim sveučilištima, ali je odbio košarkašku stipendiju i otišao na ugledno sveučilište Princeton, a za njegova studiranja triput je bilo prvak Ivy League. Osvojio je zlato za SAD na OI 1964., i tijekom poslijediplomskih studija na Oxfordu bez treniranja igrao za milansku Olimpiju (današnji Armani Jeans) s kojom je osvojio naslov prvaka Europe, da bi onda tijekom deset godina u njujorškim Knicksima osvojio dva NBA naslova. Od 1978. do 2000. bio je senator i konkurent Alu Goreu za demokratsku predsjedničku kandidaturu 2000. Naravno, Bill Bradley podržao je kandidaturu Baracka Obame i aktivno sudjelovao u njegovoj kampanji, ali još se ne zna hoće li preuzeti i neko od mjesta u njegovu kabinetu.
No, i bez Bradleyja dobrih košarkaša ne nedostaje. Novi ministar obrazovanja Arne Duncan profesionalno je igrao u Australiji, Obamin savjetnik za nacionalnu sigurnost James L. Jones bio je krilo sveučilišta Georgetown, novi ministar financija Timothy Geitner još igra uličnu košarku, ministar pravosuđa Eric Holder i veleposlanica u UN-u Susan Rice oboje su igrali košarku u srednjoj školi... Janet Napolitano, koja dolazi na čelo domovinske sigurnosti, toliko je zaražena virusom košarke da je na sva tri državna sveučilišta u Arizoni bila gostujuća trenerica košarkaške momčadi. Osobni čuvar budućeg predsjednika Reggie Love čak je osvojio NCAA naslov sa sveučilištem Duke, a i danas redovito igra s predsjednikom, kao i njegov savjetnik Robert Gibbs i ministar financija države Illinois Alexi Giannoullas (koji je godinu dana profesionalno igrao u Grčkoj). Njima treba dodati i brata Obamine supruge Michelle, koji je igrao košarku za Princeton, a danas je trener na Oregon Stateu.
Dave Czesniuk iz bostonskoga sveučilišnog Centra za proučavanje sporta u društvu jednostavno objašnjava otkud toliko košarkaša u kabinetu novog predsjednika: sport, a naročito košarka, dobra je priprema za politiku:
- Pohvalno je kad ljudi uspijevaju redovito sudjelovati u sportskim aktivnostima uz akademske karijere, redovite i dodatne poslove, te obiteljske obveze. To iziskuje veliku vještinu korištenja vremena i svakako razvija društvene vještine i samouvjerenost, gradeći samopouzdanje i jačajući sposobnost suočavanja s teškim situacijama.
