Prof. Mirko Bilandžić: Amerikanci će kao i uvijek proglasiti vojnu pobjedu, ali pitanje je hoće li to biti i pobjeda u ratu!
Gost podcasta Bobu Bob! Večernjeg TV-a stručnjak za sigurnost te pitanja rata i mira sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta profesor Mirko Bilandžić komentirajući rat u Iraku kaže da je sukob SAD-a i Irana dugotrajan i višeslojan. Lanjske lipanjske udare na iranska nuklearna postrojenja vidi kao uvertiru, a sadašnju eskalaciju kao dio iste strateške priče s ciljem “dekapitacije” i slabljenja iranskog režima.
Taj rat je počeo u 9.42 ujutro. Dakle, imali su nesporno točne obavještajne podatke o mjestu, odnosno o vremenu i strukturi sudionika na sastanku iranskog državnog vrha, a to se uklapa u prethodno projektirane, prije svega američke strategije tzv. dekapitacije, dubokog uvjerenja da u totalitarnim sistemima, kada maknete vrh sistema, da to slabi sam sistem. I to je bilo evidentno. Da su se takvi podaci poklopili tri mjeseca prije ili petnaest dana kasnije bio bi identičan ishod. Ali, to je samo povod bio tome ratu, a ne uzrok. A stvarni uzrok je američki američki strateški interes na Bliskom istoku, odnosno izraelski, a to je onemogućavanje bilo kakve projektirano percipirane prijetnje koja može doći od strane Irana.
Profesor Bilandžić kaže da su američki ciljevi vraćanje u američku orbitu, promjena režima, uništenje nuklearnog i vojno-raketnog kompleksa te suzbijanje iranskog utjecaja u regiji. No, dodaje, unatoč udarima, nuklearni program i obogaćeni uran vjerojatno nisu eliminirani. Kao ključne slabosti SAD-a vidi pogrešne procjene kohezije iranskog društva i otpornosti režima te da nasilne “dekapitacije” često homogeniziraju populaciju. Uz to, kaže Bilandžić iranski režim je policentričan i otporan što otežava rušenje izvana i ograničava učinak tajnih operacija tako da SAD i Izrael mogu brzo ostvariti vojne pobjede, ali politički cilj - trajno onemogućavanje prijetnje i promjena režima, ostaje neizvjestan.
Dakle, cilj tog rata je postavljen tako da su Amerikanci uvijek pobjednici i u bilo kojem trenutku mogu izići iz tog rata i proglasiti pobjedu zato što je kao cilj tog rata izravno postavljena destrukcija vojnih potencijala Irana, a američko izraelska vojna moć je toliko superiorna da ne postoje nikakve šanse da se ne destruira taj iranski vojni potencijal. I Amerikanci su pobjednici. Meni se čini da ta javno izrečena determinanta vremenska predsjednika Trumpa od četiri do pet tjedana uključuje kompletan završetak tog rata, a ne destrukciju vojnih potencijala. Vojne potencijale su mogli destruirati u jedan dan. To su i napravili u lipnju s jednim udarom. Ali, ostaje pitanje hoće li te briljantne vojne pobjede ili bitke dovesti do pobjede u ratu, a rat je politički cilj.
Profesor Bilandžić kaže da u slučaju ostanka režima može doći do regionalne ekspanzije rata između Irana i arapskih država. Globalne posljedice, dodaje, može biti rast rizika od terorizma protiv američko-izraelskih interesa u Europi, snažan rast cijene energenata uz rizik nestašica, pri čemu je EU na polju energetike ranjivija od SAD-a. Rusija, kaže prof. Bilandžić, može politički profitirati kroz energente i posredničke uloge, ali vojno je ograničena, Kina zadržava deklarativnu neutralnost zbog energetskih interesa i veza s arapskim državama. Ali ne isključuje da se obje države u nekom trenutku uključe u rat i to na strani Irana. Na pitanje znači li to Treći svjetski rat, prof. Bilandžić kaže da bi se priklonio analizama koje kažu da je svijet već odavno u njemu i da je 21. stoljeće stoljeće Trećeg svjetskog rata.
Ali to nije identičan rat kao što je bio Drugi svjetski rat, niti će biti identičan kao Drugi svjetski rat. Pogledajte samo sve što sve imamo, pa koji dio svijeta je ostao netaknut s određenim tipom sukoba s određenim tipom, ako hoćete, i rata koji je postojan. I meni se čini da bi to pod navodnike već mogli tako nazvati, a da se svaki taj sukob novi koji uključuje sve više aktera uklapa u to.
Rat u Ukrajini, kaže prof. Bilandžić, u vojnoj je pat poziciji i postoji opasnost legitimiranja nezakonitih teritorijalnih promjena. Rusija je, dodaje, vojno gubitnik, ali bi mogla postati politički pobjednik ako se prihvati postojeće stanje pri čemu će se potvrditi obrazac organizirane hipokrizije u međunarodnom poretku. Prof. Bilandžić misli da Hrvatska ostaje sigurna država zbog članstva u NATO u i EU u što je ključni višeslojni štit bez obzira na taktičke pomake u arhitekturi Zapada. Dodaje da je regionalna sigurnost jedno od dva- tri presudna pitanja utjecaja na nacionalnu sigurnost Hrvatske te najveći izazov. Pri tome ističe da sve što se događa u okružju ima izravnu refleksiju na Hrvatsku, pogotovo ako dolazi iz Srbije. No, ne ne vidi stvarnu prijetnju od od srpske nabave kineskih supersoničnih raketa.
Meni se čini da su sve te reakcije na srpske postupke preuveličane i da one u bitnoj mjeri idu na ruku predsjedniku Vučiću i srbijanskom establišmentu koji to koristi da bi ojačao vlastitu poziciju te da bi ojačao poziciju na unutarnjoj političkoj razini. Srbija nema nikakve sposobnosti niti može riješiti jedan svoj problem, a kamoli nešto drugo. No, to ne znači da u okviru svih tih konstrukata srpskog svijeta koji ukazuju na bitne determinante ponašanja srbijanskih lidera kao državnika s određenim njihovim backgroundom koji je velikosrpski ta ideja nije nestala. Dakle, kad to sve stavimo na jedno mjesto, onda naravno da je to kontinuirani izazov i dodatni oprez.
Više doznajte u podcastu Bobu! Večernjeg TV-a na platformama YouTube i Spotify te društvenim mrežama Večernjeg lista.
FOTO Ikona akcije čiji je imidž postao globalni fenomen: Iza legende o nepobjedivom borcu krio se složen život
Otvori KEKS Pay
Sveznadar istočne ideologije rigidni marxist