Stigli su na 180 adresa, ali to je samo "prvi val". Govorimo o prinudnim predstavnicima suvlasnika, o predstavnicima stanara ako baš hoćete tako ih nazvati, koji su na području Zagreba stigli u one zgrade u kojima se susjedi nisu mogli dogovoriti tko će biti prvi među jednakima. Titulu "prinudnog" donio je Zakon o upravljanju i održavanju zgrada koji je na snagu stupio početkom ove godine, a budući da je Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo (GSKG) sa sjedištem u glavnom gradu javnim pozivom tražilo ljude koji će obavljati te nove poslove, njih smo i pitali koliko ih je nađeno. Kao što smo i spomenuli, poslani su zasad na 180 adresa, počeli su raditi od rujna, a ono što je najviše iznenadilo stanare, one neodlučne oko predstavnika, jest koliko za ove prinudne moraju izdvojiti iz budžeta zgrade.
Godišnji trošak popriličan
– Kod nas je u haustoru 20 stanova i plaćat ćemo prinudnog predstavnika 217 eura mjesečno – kaže nam čitateljica čija zgrada ima otprilike tisuću kvadrata. Više od šezdeset posto godišnje pričuve otići će na prinudnog predstavnika kojeg im je imenovao GSKG. Kako? Pa zgrada te veličine godišnje u zajedničku kasu uplati oko 4320 eura jer pričuva im je najmanja zakonska, ona od 0,36 eura po kvadratu, dok prinudni predstavnik stoji 2604 eura godišnje. Ako računamo da je svih 180 adresa u kojima su prinudni predstavnici sličnih kvadratura, kad se svi troškovi za njih zbroje, dolazi se do gotovo pola milijuna eura godišnje. Točnije, oko 470 tisuća koje stanari zajedno plaćaju jer se nisu uspjeli dogovoriti tko će im voditi zgradu.
Iz GSKG-a kažu kako su prinudni predstavnici ravnomjerno raspoređeni po svim gradskim četvrtima, iako u Maksimiru, Črnomercu i Zaprešiću zasad nije bilo potrebe za imenovanjem.
– U interesu je suvlasnika da sami izaberu svog predstavnika i tako izbjegnu nepotrebne troškove, ali i situaciju u kojoj im zgradu vodi osoba koju ne poznaju – poručuju iz GSKG-a pa dodaju da je sam Zakon o upravljanju i održavanju zgrada donio i cijeli niz novih obveza i pravila, sve s ciljem da se sustav upravljanja zgradama učini urednijim i transparentnijim. Upravitelji sada, objašnjavaju u GSKG-u, moraju dostaviti detaljne evidencije o svim zgradama kojima upravljaju, minimalna pričuva propisana je na 0,36 eura po kvadratu, a za sve radove vrjednije od 2500 eura obvezno je pribaviti najmanje tri usporedive ponude. Na papiru sve izgleda kao korak prema većem redu i manjoj mogućnosti za "dogovore ispod stola", no u praksi stanari nerijetko komentiraju da je novi zakon donio više birokracije nego reda.
Posebno zanimanje javnosti izazvao je i program ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup osobama smanjene pokretljivosti, a taj će program donijeti Vlada na prijedlog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Odluka se očekuje na jesen, kažu u GSKG-u, pa dodaju da su na snagu već stupili pravilnici o registrima suvlasnika i upravitelja te o kućnom redu pa su se na zidovima zgrada već počeli pojavljivati novi plakati s pravilima ponašanja. Tiskani su i distribuirani po područnim službama, gdje ih predstavnici mogu preuzeti, a od 1. kolovoza GSKG je započeo i s izradom pojednostavljenih shematskih prikaza etaža potrebnih za upis u registar zajednice suvlasnika.
Sve to, poručili su već ranije iz Ministarstva graditeljstva, ima jasan cilj; urediti sustav, uvesti više reda i osigurati da svaka zgrada zna tko, kako i zašto o njoj brine. No za 180 zgrada koje svog predstavnika nisu uspjele izabrati, novi zakon trenutačno znači samo jedno; skupog susjeda kojeg nitko nije birao, ali svi uredno plaćaju.
Podsjećamo još i da je do 31. listopada otvoreno javno savjetovanje o programu kojim će država sufinancirati ugradnju dizala i obnovu pročelja zgrada. Kako pojašnjavaju iz Ministarstva, tisuće višekatnica u Hrvatskoj i dalje nemaju dizalo, što otežava život osobama s invaliditetom, starijima i roditeljima s malom djecom. Kako bi se to promijenilo, država planira financijski pomagati ugradnju dizala u zgradama u kojima fizičke osobe imaju više od 50 posto suvlasničkih dijelova, a prioritet će imati zgrade s najmanje tri kata ili one u kojima živi osoba s invaliditetom.
Sufinanciranje obnove
Zakon donosi i mogućnost sufinanciranja obnove pročelja na zgradama unutar kulturno-povijesnih cjelina gradova, također uz potporu države i lokalne samouprave. Trošak će se dijeliti na trećine; država i grad (ako se gradovi uključe u programe) pokrivaju po trećinu, a ostatak plaćaju suvlasnici. Prednost će imati starije i oštećene zgrade te one pod konzervatorskom zaštitom. Kako poručuju iz Ministarstva, cilj je istodobno podići kvalitetu stanovanja i uljepšati izgled gradova. Ili jednostavnije rečeno, da se građani napokon lakše popnu do svog stana, a da im zgrada i izvana izgleda pristojno.
– Zakonom i ovim programom predviđene su mjere kojima će se iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne samouprave sufinancirati po jedna trećina ukupnih troškova uređenja pročelja, a zajednice suvlasnika osigurat će ostatak sredstava potrebnih za uređenje pročelja. Prilikom izrade liste prvenstva dat će se prednost starijim zgradama, zgradama s većim stupnjem oštećenja od kojih prijeti opasnost nanošenja štete ljudima i imovini, zgradama koje zahtijevaju izvođenje složenijih radova, zgradama koje imaju spomenička svojstva – kažu u Ministarstvu pa dodaju da, s obzirom na to da zgrade koje se nalaze pod nekim oblikom zaštite često ne mogu postići dovoljno energetske uštede kako bi se pročelja obnovila programima energetske obnove, bilo je potrebno donijeti poseban program da se omogući uređenje pročelja takvih zgrada i time unaprijedi izgled gradova.
Otvori KEKS Pay
Baš me zanima kako će ugraditi dizala u zgrade koje su stare 70 i više godina? Ovo sa upraviteljima zgrada više sliči na zbrinjavanje onih koji se nisu uspjeli ugnijezditi u državnoj upravi. Zapravo većina vlasnika stanova su iz te državne uprave imaju oni para kao blata da to sve plate.