Premijer Zoran Milanović, nakon prijepodnevnih službenih obveza u Umagu, u petak poslijepodne stiže u Rijeku. No, ovaj put ne u radni posjet, već na kraći obiteljski odmor na riječkoj rivijeri, u vilu koja se posljednjih godina spominje kao Vila Capone. Smještena uz more u zapadnom dijelu grada, Biviju, nadomak slikovitog Voloskog, vila je oduvijek Riječanima bila zabranjena zona pa je malo tko prošetao šumom koja je okružuje, a tek rijetki su u nju ušli. Službeni je objekt Republike Hrvatske kojim raspolaže MUP, no zapravo se ne radi o luksuznoj vili, već o obiteljskoj kući od tristotinjak kvadrata, jednostavno uređenoj, s velikim dvorištem i bazenom, sa svih strana skrivenoj od pogleda gustom šumom i opasanoj visokom ogradom.
Rankovićeva rezidencija
Na imanje koje se prostire na oko 5000 kvadrata ulazi se s ceste koja iz Rijeke vodi prema Opatiji, a ima i izlaz na šetnicu uz more podno koje je uređen mali kupališni plato. Upravo joj pozicija daje najveću vrijednost. Za miran boravak u potpunoj diskreciji, odmor i opuštanje u obiteljskom krugu, premijer nije mogao izabrati bolje mjesto, iako Rijeka nije neka turistička meka. No, iz Rijeke sve mu je blizu, i Opatija, i Istra, a može skočiti i do Polja na Krku gdje je godinama ljetovao u kući svojih roditelja. Usto, riječka vila je za osiguranje štićene osobe izvrsna.
Polovicom prošloga stoljeća vila na Biviju bila je službena rezidencija Aleksandra Rankovića, a nakon što je zbrisan iz političkog života ondašnje države ostala je mjestom na koje su rado dolazili jugoslavenski policijski i obavještajni "funkcioneri".
Devedesetih je, govorilo se, skrovitu riječku kuću koristila vrhuška tadašnje policije i svih obavještajnih službi i zaslužni hadezeovci, a ondje su ljeti znale boraviti i supruga prvog hrvatskog predsjednika Ankica Tuđman i njezina kći Nevenka, no sam predsjednik nije dolazio. Prije toga, dvadesetih godina prošloga stoljeća, ondje je navodno ljetovao i Al Capone, čikaški mafijaš, no o tome nema nikakvih sačuvanih dokumenata ni u riječkom Državnom arhivu niti u privatnim arhivama povjesničara.
Nema povijesnih dokaza
Urbana legenda temelji se na pričama Riječana s Bivija koje su se prenosile s naraštaja na naraštaj, pri čemu su im dodatnu uvjerljivost davale tvrdnje da je Alova majka bila Riječanka.
Tu je, pak, priču u grad na Rječini nakon Drugog svjetskog rada donio Riječanin koji je bio taksist u Chicagu, a kojemu se sam Al povjerio da mu je majka Riječanka kao djetetu pričala o rodnom gradu. No, ni za to nema povijesnih dokaza. Jedina malo čvršća veza najpoznatijeg kriminalca svih vremena s Rijekom mogao bi biti riječki neboder čiju je gradnju financirao Caponeov računovođa Enrico Arbori, navodno Alovim novcem zarađenim na švercu alkohola, kocki i prostituciji.
Riječki je neboder građen prema američkim standardima i bio je dva kata viši od prvog sagrađenog nebodera na svijetu, onog u Alovu Chicagu, a u toj priči spominje se da je riječki neboder Capone dao sagraditi u spomen na majku.
>>Premijer Milanović odmara se na Hvaru u državnoj vili Kovač
