- Jednoga sam se popodneva odvezao do prijateljeva stana u Kilburnu na partiju triktraka, ali njega nije bilo. Dok sam sjedio u autu i čekao ga, zatekao sam se kako razmišljam o razgovoru s Garyjem i o onome što je rekao o ostavljanju prošlosti Bogu. To mi nikako nije izlazilo iz glave. Pio sam pivo iz limenke i pušio travu kada sam vidio policajca kako mi se približava. Bacio sam žižu kroz prozor i stavio limenku ispod sjedala. Zatražio je od mene da iziđem iz auta i obavim alkotest. Nakon što sam to učinio, rekao mi je da sam jedva ispod granice. Savjetovao mi je da više ne pijem nego da odem kući. S obzirom da sam bio sit svega, poslušao sam savjet.
Vrativši se u stan, sjeo sam, potpuno sam, i odjednom se uhvatio kako razmišljam o tome da mi je život potpuno nesređen. Osjećao sam se vrlo deprimirano i prazno. Bio je otprilike 21 sat. Tada sam čuo nešto što mogu opisati jedino kao glas. Govorio mi je o najgorim stvarima koje sam učinio. To je sigurno televizor, mislio sam, i prebacio na sljedeći kanal. Glas se još uvijek čuo. Ugasio sam televizor. Što se događa? Ludim li? Tada je nešto proradilo u meni: to je glas koji svi čujemo, ponekad kada učinimo nešto dobro, ponekad kada učinimo nešto loše. To je Božji glas, glas moje savjesti. Nestalo mi je daha. Bilo je kao da umirem i uhvatio me nevjerojatan strah.
'Idem u pakao'
Pomislio sam: idem u pakao. Pao sam na koljena i suze su mi navrle na oči. – Daj mi drugu priliku! – zavapio sam. Odjednom sam osjetio kao da su nečije ruke na mojim ramenima i da me podižu. Svladala me nevjerojatna toplina i strah je odmah iščeznuo. U tomu sam trenutku znao – uistinu znao, ne samo vjerovao – da je Bog stvaran.
Spopala me neodoljiva želja da iziđem iz stana i s nekim podijelim ovo nevjerojatno iskustvo. Zatvorivši vrata za sobom, pogledao sam na sat i iznenadio se vidjevši da je jedan sat ujutro. Nevjerojatno, prošla su četiri sata. Tada sam učinio nešto što nisam nikada prije: molio sam se. – Bože, sve što sam dosada činio u životu bilo je uzimanje od tebe, sada želim davati. Preplavilo me nešto što mogu opisati samo kao nevjerojatan osjećaj ljubavi. Pomislio sam: ovo je najjača droga koju sam ikada kušao.
Taj osjećaj nije trajao više od minute. Tada sam prvi put u životu znao da me Bog voli. Sve do tada mislio sam da sam bezvrijedan i da nije važno hoću li živjeti ili umrijeti. Nisam se mogao sjetiti nikoga tko bi ovo mogao razumjeti. Kome bih ovo rekao? Tada mi je sinulo: mogao bih reći mami. Ona i moj očuh bili su jedini ljudi koje sam znao koji su vjerovali u Boga. Tako sam pošao prema njezinoj kući, koja je bila oko pola sata od moje. Mama se naviknula na to da joj banem na vrata u svako doba, obično pijan i s buketom cvijeća u ruci. Kada je otvorila vrata, bubnuo sam kao iz topa: – Mama, mislim da sam susreo Boga. – Što, u 1.30 ujutro? – odvratila je, trljajući snene oči. Alan je u kućnome ogrtaču stajao iza nje. Otišla je u kuhinju pristaviti čajnik, a ja sam sjeo u dnevni boravak s Alanom, koji je izgledao zbunjeno. Vratila se, sjela na mali divan i rekla: – Jesi li pio?– Nisam, mama – odvratio sam. – Dogodilo mi se nešto veoma neobično. Nastavio sam govoriti, ispričavši nesvakidašnje događaje te noći. Na njihovim sam licima vidio da nisu iznenađeni kao što sam mislio da će biti. Tada sam se sjetio da su mi u više navrata govorili o tome koliko im je puta Bog pomogao. Sjetio sam se i kako sam se smijao i govorio da je Bog samo bajka stvorena da bi se ljudi lijepo ponašali. I eto me, sada sam znao da je Bog stvaran, štoviše da me voli. Kada sam završio, i mami i Alanu oči su bile pune suza radosnica. Alan je rekao: – To je predivno. Odgovor na naše molitve. – Johne, – rekla je mama polako – imam ti nešto reći. – Što? – Svakoga sam se dana molila za tebe. Ali prije dva tjedna osjetila sam da moje molitve nisu bile uslišane.
Beznadni slučaj
Molila sam se Isusu da te uzme k sebi. Ako bi to značilo da trebaš umrijeti, neka te pusti da umreš, ali neka ti ne dopusti da više ikada povrijediš sebe ili koga drugoga. Još je rekla da je molila devetnicu svetome Judi Tadeju, zaštitniku beznadnih slučajeva. Znao sam koliko me mama voli i, kada je molila na takav način, sigurno je vidjela u kakvo se čudovište pretvaram. Potresla me pomisao da se svakoga dana molila za mene i nagnuo sam se da je zagrlim. Osjetio sam snažnu ljubav prema njoj, kakvu nisam osjetio dugo. Bilo je to kao da vidim mamu u jednomu drukčijem svjetlu. Tada mi je Alan rekao: – Imam za tebe nešto što je pripadalo mojemu ocu. Dao mi je Novi zavjet. Rekao je da je to verzija kralja Jamesa i da su Isusove riječi otisnute crvenom bojom. Predložio je da se zajedno pomolimo kako bismo zahvalili Bogu za to što je učinio za mene. Bilo mi je čudno budući da je to bilo prvi put od osnovne škole da se molim s nekim. Te noći, ležeći na maminu divanu, nisam mogao spavati. Razmišljao sam o tome koliko život može biti uzbudljiv, ali sam se i bojao toga koliko ću morati promijeniti svoj način života. Jesam li imao snage učiniti to? Sljedećega jutra, za doručkom, glas u mojoj glavi nije mi prestajao govoriti da sam zamislio cijelu tu stvar i da Bog možda nije stvaran. Ali ja sam znao da jest.
O tome sam razgovarao s Alanom i on mi je rekao da je đavao stvaran, baš kao što je i Bog stvaran. – Đavao ne želi da upoznaš Boga. Ali u svojemu srcu znaš da ono što se sinoć dogodilo jest to da si susreo Boga. Ne razmišljaj previše. Pusti da tvoje srce razmišlja umjesto tebe. Kada mi je predložio da posjetim župnika, oca Dennisa Halla, pristao sam i zamolio ga da mi dogovori sastanak. Kasnije toga jutra sav nervozan sam se uputio u crkvu sv. Josipa. Pozvonivši, sjetio sam se svojega posljednjeg posjeta tome mjestu, kada je kršteno prvo dijete mojega brata Davida. Sada sam se osjećao puno drukčije. Otac Hall, visok, proćelav muškarac, uz smiješak mi je otvorio vrata i odveo me u dnevni boravak. Alan mi je rekao da je navijač West Hama pa sam se našalio i rekao mu da ima dobar ukus. Zatim sam mu rekao što se dogodilo. Poslušao me, a onda je rekao da to zvuči kao da sam, kao i sveti Pavao, doživio snažno obraćenje i da nisam lud.
>> Moja priča o napuštanju nasilja i okretanju prema Bogu našla je mnoga srca
to kada se nadrogiras svasta ti se pricinja...