Kažu da je Crkva rođena iz vatre – iz vatre Duha Svetoga. Danas, dvije tisuće godina poslije, najuzbudljivije što Crkva nudi jest dim – bijeli dim. Radoznalost nije neduhovna: svi smo htjeli znati koje će ime biti izgovoreno s lože i tko će se pojaviti iza zastora Petrove bazilike. Odabir imena novog pape s prizvukom socijalne pravednosti, kao i govor u kojem su izrečene riječi poput "mir" i "dijalog", bili su više od protokolarnog. Možda je to za početak i više nego dovoljno. Možda i ne treba više. Jer, kad se i na samog papu kao Kristovog namjesnika projiciraju mesijanska očekivanja, razočaranje je gotovo zajamčeno. Vrijeme će pokazati kakvu će vatru papa Leo uspjeti raspiriti, a što će, kao i mnogo puta prije, brzo ishlapiti u dim.
Papu ne bira samo konklava, nego i Duh Sveti – tako mi katolici vjerujemo. A to što su posrednici izbora stariji bijeli muškarci nije stvar diskriminacije, nego tradicije i duhovnog poziva. Gospodine Milas, ako vam toliko smeta razlika između muškarca i žene u Crkvi, slobodno obucite žensku haljinu, pokažite da možete biti i jedno i drugo – ali Crkvu i Papu ostavite na miru. Katolička Crkva nije poligon za ideološke eksperimente. Mi se držimo Božjih zapovijedi i tako će biti i ubuduće.